Mobilni virtualni mrežni operater (eng. Mobile Virtual Network Operator, skraćeno MVNO) pružatelj je mobilnih usluga koji ne posjeduje vlastitu infrastrukturu nego radi preko infrastrukture drugih operatera s kojima je sklopio ugovor. U Hrvatskoj, kako bi tvrtka postala mobilni virtualni mrežni operater, nije potreban javni natječaj, samo dozvola Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti.
Na nekim tržištima, potreba za virtualnim operaterima javila zbog potrebe za povećanjem konkurentnosti, dok se u drugim državama javila zbog viška mrežnih kapaciteta koji bi inače bili neiskorišteni.
Prvim komercijalno uspješnim virtualnim operaterom smatra se Virgin UK iz Ujedinjenog Kraljevstva koji je počeo s radom u studenom 1999. godine.
Postoje tri tipa virtualnih operatera - laki, teški i punokrvni. Laki virtualni operateri koriste malo vlastite tehnološke opreme i više se oslanjaju na rješenja operatera s kojima imaju ugovor. Teški virtualni operateri koriste više vlastite tehnološke opreme. Punokrvni virtualni operateri imaju gotovo svu vlastitu opremu koju i obični virtualni operateri, osim radio-stanica potrebnih za komunikaciju.