Vaginalna gljivična infekcija ili vaginalna kandidijaza je kvasna infekcija uzrokovana prekomernim rastom normalne flore vaginalnog sekreta, pretežno Kandide albikans. Ovaj prekomerni rast može biti uzrokovan sistemskim antibiotskim tretmanom u sklopu drugih infekcije ili može biti pogoršan imunosupresijom (npr HIV infekcija ili AIDS) ili šećernom bolešću. Jedna je jod najčešćih infekcija koja uglavnom zahvata vaginu i vulvu, pretežno kod polno aktivnih žena. Njena klinička slika se karakteriše iritacijom vagine, intenzivnim svrbom i vaginalni sekretom. Iako se radi o infekciji, ova bolest se ne smatra polno prenosivom, mada se može širiti i putem oralno-genitalnog kontakta. Ako se gljivična upala vagine širi i na spoljne genitalije tada najčešće dolazi do razvoja vulvovaginitisa.
Lečenje antimikoticima je obično uspešno, osim kod periodičnih infekcija koje se mogu javiti četiri ili više puta u jednoj godini. U tom slučaju, potrebna je duža terapija.
Vagina je funkcionalni deo ženskog reproduktivnog organa. Ona se proteže od spoljašnje vulve do grlića materice i nalazi se unutar karlice, ispred rektuma i zadnje strane mokraćne bešike.
Vagina leži pod uglom od 90° u odnosu na matericu i fiksirana je pomoću endopelvične fascije i ligamenata. To je potencijalni prostor koji se lako rasteže.
Vaginalna sluzokoža je sa smeštena u naborima, koji njeno širenje, tokom poroda i koitusa.
Strukturu vagine čini mreža vezivnog, membranskog i erektilnog tkiva.
Sfinkter uretra i poprečni perinealni mišići, perinealna membrana i karlična dijafragma podržavaju vaginu.
Izgled zdrave vagine (levo) i vagine sa znacima vaginalne gljivične infekcije i zapaljenjem vulve
Epidemiologija
Ova bolest se u proseku javlja kod 75% žena tokom života, a kod većine žena i dva ili više puta. Kandidijaza čini oko 35% svih vaginitisa, a u 10% slučajeva predstavlja trajni problem.
Vaginalna gljivična infekcija se retko javlja pre puberteta i u perimenopauzi kada je upala znatno tvrdokornija.
Trudnoća
Zbog povećanja koncetracije hormona, povećanja lokalnog glikogena, promena vaginalne flore, incidencija vaginalne gljivične infekcije tokom trudnoće je i do dva puta veća u odnosu na ostalu populaciju žena.
Etiologija
Vaginalnu gljivična infekciju, pretežno izaziva mikrogljiva iz roda Candida koja se uobičajeno nalazi na koži, u organima za varenje, genitalnom traktu, ustima i grlu. Najčešći uzročnik u 85—90% slučajeva je Candida albicans, ali ovaj procenat se iz godine u godinu smanjuje u korist drugih vrsta Candide (Candida tropicalis, Candida glabrata, Candida particulary, Candida crusei itd.). U više od 70% slučajeva ovi ne-albikansni sojevi povezani su sa rezistencijom na standardne antimikotike i flukonazol. Naročitu rezistenciju su pokazali specifični sojevi Candida glabrate.
Cervikalna i vaginalna sekrecija predstavljaju poslednju liniju odbrane od ascendentnog puta širenja infekcije kod žena. Do infekcije, dolazi zbog prekomernog razmnožavanja i širenja gljivica u uslovima narušene ravnoteža između rasta i razmnožavanja gljivične i bakterijske flore u organizmu žene koja reguliše njeno razmnožavanje. Tada dolazi do razvoja infekcije, koja može da zahvati kožu, nokte, usnu šupljinu i polne organe.
Predispozicija
Na nastanak rekurencije i rezistencije utiču mnogi faktori kao što su:
genotipovi candide,
pad imuniteta (posebno kod bolesnica sa AIDS-om,
neregulisana hiperglikemija (šećerna bolest),
upotreba oralnih kontraceptiva,
dugotrajna i/ili nekontrolisana upotreba antibiotika,
trudnoća,
Nakon lečenja kortikosteroidima
U određenim slučajevima pojava bolesti se ne može vezati ni za jedan poznati uzroka.
Klinička slika
Kliničku sliku karakterišu sledeći znaci i simptomi:
Abnormalni vaginalni iscedak — koji može biti u rasponu od blago vodenastog, belog pražnjenja do gustog, beličastog i zrnastog iscedka (poput svežeg sira).
Svrab i peckanje vagine i vulve
Bol u toku polnog odnosa
Bolno mokrenje
Crvenilo i oticanje kože izvan vagine (zbog pratećeg vulvitisa).
Dijagnoza
Dijagnoza se postavlja na osnovu — anamneze, kliničkog pregleda ginekologa i mikroskopske identifikacije uzročnika.
Terapija
Terapija mora biti individualna i uključuje korišćenje lokalnih i oralnih antimikotika do prestanka simptoma, a potom se propisuju doze održavanja, koje mogu biti intermitentne ili kontinuirane.
Topikalna antifungalna terapija za gljivični vaginitis.
Generički naziv i sastav
Fabrički naziv
Način upotrebe
Butokonazol 2% krema
Femstat 3, Mycelex-3
5 g dnevno intravaginalno 3 dana * †
Klotrimazol 1% krema
Mycelex-7
5 g dnevno intravaginalno 7 do 14 dana * †
Clotrimazole 100 mg vaginalne tablete
Gyne-Lotrimen, Mycelex
Jedna tableta dnevno intravaginalno 7 dana
Clotrimazole 100 mg vaginalne tablete
Dve tablete dnevno intravaginalno 3 dana
Klotrimazol 500 mg vaginalne tablete
Mycelex-G
Jedna tableta intravaginalno u jednoj aplikaciji
Mikonazol 2% krema
Monistat 7
5 g dnevno intravaginalno 7 dana
Miconazole 200 mg vaginalne supozitorije
Monistat 3
Jedna supozitorija dnevno 3 dana
Miconazole 100 mg vaginalne supozitorije
Monistat 7
Jedna supozitorija dnevno 7 dana
Nistatin 100.000 jedinica vaginalne tablete
Mikostatin
Jedna tableta dnevno intravaginalno 14 dana
Tiokonazol 6,5% masti
Vagistat-1
5 g intravaginalno u jednoj aplikaciji
Terconazole 0,4% krema
Terazol 7
5 g dnevno intravaginalno 7 dana
Terconazole 0,8% krema
Terazol 3
5 g dnevno intravaginalno 3 dana
Terconazole 80 mg vaginalne supozitorije
Terazol 3
Jedna supozitorija dnevno 3 dana
Prevencija
Problem vaginalne kandidijaze zahteva individualni pristup, sa sagledavanjem svih faktora rizika i pratećih fizioloških stanja ili bolesti pacijentkinje. Kako bi se to postiglo i time sprečila pojava kandidijaze i uspešno lečio vaginalni iscedak, žena treba da sprovede sledeže mere:
Drži genitalnu oblast čistom i suvom uz maksimalno izbegavanje sapuna (higijenu održavati samo vodom).
Povremeno sedi u toploj, ali ne vreloj kupki (to može pomoći smanjenju simptoma).
Izbegava česta ispiranje. Iako se mnoge žene osećaju čistije ako se ispiraju nakon perioda ili odnosa, ali to može pogoršati vaginalni iscedak, jer preterano ispiranje uklanja zdrave bakterije koje oblažu vaginu i štite je od infekcije.
Konzumirati jogurt sa živim kulturama ili uzmite Lactobacillus acidophilus tablete kada je žena na terapiji antibioticima. Ovo može pomoći u sprečavanju gljivičnih infekcija.
Koristite kondome da bi se izbegla zarazu ili širenje drugih infekcija.
Izbegavatie korišćenje ženskih higijenskih sprejeva, mirisa ili praška u području genitalija.
Izbegavati nošenje uskih pantalona ili kratkih gaćica. One mogu izazvati iritaciju i znojenje.
Nositi pamučno donje rublje ili pamučne čarape. Izbegavajte donje rublje od svile ili najlona. To može povećati znojenje u području genitalija, što dovodi do ubrzanog rasta gljivica.
Održavati nivo šećera u krvi pod dobrom kontrolom (kod žena koje boluju od dijabetesa).
Izbegavati nošenje vlažnih kupaćih kostima i/ili vežbanje u dužem vreme.
Oprati znojnu ili mokru odeću nakon svake upotrebe.
^Ilkit, M; Guzel, AB (August 2011). "The epidemiology, pathogenesis, and diagnosis of vulvovaginal candidosis: a mycological perspective". Critical Reviews in Microbiology. 37 (3): 250–61.
^Spinillo, A., Capuzzo, E., Gulminetti, R., Marone, P., Colonna, L., Piazzi, G. (1997) Prevalence of and risk factors for fungal vaginitis caused by non-albicans species. American Journal of Obstetrics and Gynecology, 176(1): 138-141
^ абApalata, T., Carr, W.H., Sturm, W.A., Longo-Mbenza, B., Moodley, P. (2014) Determinants of Symptomatic Vulvovaginal Candidiasis among Human Immunodeficiency Virus Type 1 Infected Women in Rural KwaZulu-Natal, South Africa. Infectious Diseases in Obstetrics and Gynecology, (2014), стр. 1-10
^Kent HL. Epidemiology of vaginitis. Am J Obstet Gynecol. 1991;165:1168–76.
^Oquendo Del Toro HM, Hoefgen HR. Vulvovaginitis. In: Kliegman RM, St. Geme JW, Blum NJ, Shah SS, Tasker RC, Wilson KM, eds. Nelson Textbook of Pediatrics. 21st ed. Philadelphia, PA: Elsevier; 2020:chap 564.
Delaloye J, Calandra T. Invasive candidiasis as a cause of sepsis in the critically ill patient. Virulence. 2014 Jan 1. 5(1):161-9.
Mayer FL, Wilson D, Hube B. Candida albicans pathogenicity mechanisms. Virulence. 2013 Feb 15. 4(2):119-28. .
Yapar N. Epidemiology and risk factors for invasive candidiasis. Ther Clin Risk Manag. 2014. 10:95-105. .
Falagas ME, Roussos N, Vardakas KZ. Relative frequency of albicans and the various non-albicans Candida spp among candidemia isolates from inpatients in various parts of the world: a systematic review. Int J Infect Dis. 2010 Nov. 14(11):e954-66.
Hachem R, Hanna H, Kontoyiannis D, Jiang Y, Raad I. The changing epidemiology of invasive candidiasis: Candida glabrata and Candida krusei as the leading causes of candidemia in hematologic malignancy. Cancer. 2008 Jun. 112(11):2493-9.
Trofa D, Gacser A, Nosanchuk JD. Candida parapsilosis, an emerging fungal pathogen. Clin Microbiol Rev. 2008 Oct. 21(4):606-25