U informatici aplikacija (na engleskom često skraćeno i app), aplikativni program ili softverska aplikacija jest računarski program dizajniran da pomogne korisnicima u obavljanju neke aktivnosti. Aplikacija se tako razlikuje od operativnog sistema (koji pokreće računar), uslužnog programa (koji obavlja poslove održavanja ili opće namjene) i alata za programiranje.
Razlika između sistemskog softvera poput operativnih sistema i aplikativnog softvera nije uvijek jasna i predmet je polemika. Na primjer, jedno od ključnih pitanja u antitrust slučaju Sjedinjene Države protiv Microsofta je bila raspravo o tome je li Microsoftov web preglednikInternet Explorer dio operativnog sistema ili odvojena aplikacija.
Kao još jedan primjer, kontroverza oko imenovanja GNU/Linux dijelom je uzrokovana neslaganjem oko Linux kernela i operativnih sistema izgrađenih preko tog kernela. U nekim vrstama ugrađenih sistema, aplikativni softver i softver operativnog sistema može biti istovjetan sa aspekta korisnika kao što su softveri u videorekorderima ili mikrovalnim pećima.
Klasifikacija
Softverske aplikacije klasificiraju se i s obzirom na programski jezik na kojem je izvorni kod napisan ili izvršen, te s obzirom na njihovu svrhu i rezultate.
Po pravu korištenja
Aplikativni softver obično ima dvije glavne klase:
Nakon pojave weba, pojavila se važna razlika između web aplikacija — napisanih u HTML-u, JavaScript-u i drugim web tehnologijama i obično zahtijevaju računar na kojem se izvodi bude u mreži i imaju internet preglednik — u odnosu na tradicionalne izvorne aplikacije. Iako se web aplikacije znatno više koriste za neke namjene posebno na pametnim telefonima i tabletima, i dalje izvorne aplikacije imaju prednosti u odnosu na web aplikacije. To ne znači da će nužno web ili izvorne aplikacije nestati, ili zamijeniti jedni druge, jer se one mogu nadopunjavati, pa čak i integrirati.
Prema namjeni
Aplikativni softver se može i tržišno klasificirati tako da se gleda kao horizontalni ili vertikalni. Horizontalne aplikacije su popularnije i rasprostranjenije, jer su opće namjene, na primjer, obrađivači teksta ili baze podataka. Vertikalne aplikacije su visoko specijalizirani proizvodi, dizajnirani za određenu vrstu industrije ili posao, ili odjel unutar organizacije.
Postoji mnogo vrsta aplikativnog softvera:
Paket aplikacija se sastoji od više aplikacija povezanih u paketu. Obično imaju povezane funkcije, mogućnosti i korisnički interfejs i mogu biti u mogućnosti međusobno komunicirati, npr. otvarati datoteke drugih. Poslovne aplikacije često dolaze u paketu, npr. Microsoft Office, LibreOffice i iWork, koji objedinjuju programe za obradu teksta, proračunske tabele itd. Također, postoje i paketi softvera i za druge svrhe npr. grafiku (Adobe Creative Cloud) itd.
Enterprise infrastrukturni softver pruža zajedničke mogućnosti potrebne za podršku poslovnim softverskim sistemima. (Primjeri uključuju baze podataka, server e-pošte i sisteme za upravljanje računarskim mrežama i sigurnošću.)
Softver IT stručnjaka omogućava korisnicima da stvaraju i upravljaju informacijama, često za pojedinačne projekte unutar odjeljenja, za razliku od upravljanja preduzećem. Primjeri uključuju upravljanje vremenom, upravljanje resursima, analitičke, kolaborativne i dokumentacijske alate.
Softver za pristup sadržaju uglavnom se koristi za pristup sadržaju bez uređivanja, ali može uključivati softver koji omogućava uređivanje sadržaja. Takav softver rješava potrebe pojedinaca i grupa za konzumiranjem digitalnog multimedijalnog sadržaja. Primjeri su media izvođači, internet preglednici.
Obrazovni softver je prilagođen za korištenje u obrazovnim ustanovama koje koriste nastavnici ili studenti. Na primjer, može davati testove, pratiti napredak kroz materijal ili uključivati mogućnosti saradnje.
Softver za simulaciju simulira fizičke ili apstraktne sisteme za potrebe istraživanja, obuke ili zabave.