Autor | Nepoznat; 12. ploča 1872. prevedeno na engleski |
---|---|
Originalni naziv | Gilgameš |
Jezik | Sumerski, akadianski i drugi |
Žanr | Herojski Ep |
Vrsta djela | Ep/Epska poema |
Vrijeme i mjesto nastanka | Između 2700. i 600. p. n. e. Mezopotamija (Irak) |
Pripovjedač | Neimenovan; objektivan |
Gledište | Treće lice; Prvo lice (Gilgameš i Utnapištim) |
Vrijeme radnje | 2700. p. n. e. |
Mjesto radnje | Mezopotamija |
Glavni lik | Gilgameš |
Vrhunac | Enkiduova smrt |
Teme | Neizbježnost smrti i druge |
Ep o Gilgamešu je epska pjesma iz Babilona i nesumnjivo najstarije poznato književno djelo. Priča sadrži niz legendi i pjesama uključenih u duži akadski ep o heroju-kralju Gilgamešu od Uruka, vladara iz trećeg milenija p.n.e. Nekoliko verzija je sačuvano, a najpotpunije je očuvano dvanaest glinenih ploča u biblioteci asirskog kralja Asurbanipala iz 7. vijeka p.n.e..
Suštinski, priča govori o duhovnom sazrijevanje herojskog Gilgameša, moćnog, ali egocentričnog kralja koji tiraniše svoj narod, pa čak zanemaruje i bogove. On je jednim dijelom božanstvo, a jednim dijelom čovjek. Kroz njegove avanture, Gilgameš isprva počinje upoznavati sebe kroz doživljavanje smrti svog jedinog prijatelja Enkidua. Tražeći tajnu vječnog života on putuje na putovanju prototipskog heroja, a u konačnici vraća se u Uruk mnogo mudriji čovjek nego kada je otišao pomirujući se sa njegovom smrtnosti.
Ovaj ep je izgleda bio poznat još u antičko doba i utjecao je na druga važna djela iz književnosti, od Knjige o postanku do Odiseje. Jedna od priča iz ovog epa potpuno je ista kao i priča o Noinom potopu.
Književnost Babilona i Mezopotamije bila je vrlo bogata. Iz tog perioda su pronađeni mnogi epovi, legende, mitovi, himne bogovima, psalmi, bajke, basne, poslovice i pripovijetke.
Najsavršeniji među epovima je Ep o Gilgamešu. Za razliku od junaka iz grčke ili keltske mitologije, junak iz Epa o Gilgamešu je bio historijska ličnost. Gilgameš, sin Lugalbande bio je prema sumerskoj listi kraljeva, peti kralj grada Uruka, koji je udaljen oko 155 kilometara južno od današnjeg Bagdada. U mezopotamskoj mitologiji Gilgamešu se pripisuje polubožanska nadljudska snaga, (mitološki prethodnik grčkog junaka Herkulesa), koji je izgradio veliki zid oko grada Uruka da brani svoj narod od vanjskog neprijatelja.
Vjeruje se da je historijska vladavina Gilgameša trebala da bude otprilike oko 2500 p.n.e., 400 godina prije najranije poznate pisane priče. Otkriće artefakata povezanih s dvojicom kraljeva po imenu u pričama, Agga i Enmebaragesija od Kiša, je pozajmilo vjerodostojnost o historijskom postojanju Gilgameša. Najranije sumerske verzije ovog epa se smatra da potiču već od 2.100 p.n.e.-2000 p.n.e., dok najstarije akadske verzije potiču od 2000-1500 p.n.e..
Ep je napisan na akadskom, babilonskom jeziku i sastoji se od 12 ploča (pjevanja) pa je prema tome i najveći. Ploče imenuju svog autora kao "Sin-Leqi-Unninni", što znači: Bože mjeseca, prihvati moju molitvu.
Gilgameš je bio posve zaboravljen do viktorijanskog doba. Engleski putnik, Austen Henry Layard, 1839. godine je iskopao više od 25.000 glinenih ploča iz ruševina Ninive. Henry Rawlinson je počeo prevoditi te ploče, prvo u Bagdadu a onda u Britanskom muzeju. Kada je Rawlinsonov učenik George Smith preveo jedanaestu ploču Epa o Gilgamešu, na engleski 1872. godine, izazvao je veliku senzaciju. Razlog tome je bio što je na toj ploči bio opisan potop i spašavanje jako slično onome što je opisano u Bibliji (Utnapištim je u Gilgamešu napravio brod, a u Bibliji Noa). Nekoliko godina poslije, i druge su ploče prevedene. Ipak, jedna petina epa nije završena, jer neki dijelovi ploča nisu pronađeni ili su oštećeni.
Zanimljivo je da ime Gilgameš, kako je utvrdeno, znači "otac-junak" ili "stari čovjek-junak". Enkidu, u poemama koje prethode ninivskoj verziji nije saborac i prijatelj Gilgameša već njegov sluga. Značenje njegovog imena tumači se na razne načine, kao "gospodar brana i kanala", kao "gospodar rita i močvare", ili kao "stvorenje boga Ea (Enkija)".
Kada su se njegovi ljudi požalili bogovima da je prestrog, bogovi odlučuju da posavjetuju Gilgameša. Majka boginja Aruru/Ninhursag stvara dlakavog divljeg čovjeka Enkidua kao dostojnog protivnika. Enkidu živi u divljini među šumskim gazelama. On uništava lovačke zamke, od jednog lovca koji ga otkriva i traži od Gilgameša da ga pošalje u hram jednoj bludnici da ga ona pripitomi tako da ga divlje zvijeri onda počnu odbijati. Gilgameš ga šalje Šamhat, svetoj bludnici boginje Ištar, koja zavodi Enkidua u sedmicu dana dugu seksualnu inicijaciju, u kojoj Enkidu pokazuje izuzetnu muškost. Kao rezultat ovog susreta, životinje se sada boje i bježe od njegovog prisustva. Napušteni Enkidu traži utjehu od Šamhat koja mu nudi da ga vrati s njom u civilizaciju.
Jezik epa odlikuje se tonom koji je kasnije korišten u Bibliji, ali je zapravo tek kasnije prenesen u jevrejsku književnost. To se isto desilo i sa pričom o potopu, koja je objavljivanjem u ovom epu uzbudila cijeli naučni svijet. Epska ponavljanja u njemu vrlo su značajna. Često imaju svrhu da naoko primitivnim ponavljanjem jasnije predoče trajanje vremena u kome se neki jednolični događaji zbivaju (zabijanje 120 stubova u plićake smrti, putovanje Gilgameša kroz mračni klanac i dr.).
Cijeli ep mogli bismo podijeliti na dva dijela: čovjek prema spoljašnjem svijetu i čovjek prema unutrašnjem svijetu. U prvom dijelu epa (od 1. do 7. ploče) treba istaći prijateljstvo između slavljenog junaka Gilgameša i poludivljeg čovjeka polja i stepe Enkidua. Jedini predstavnici zla su čarobni nebeski bik i Humbaba, čuvar kedrove šume. Njih pobjeđuju oba prijatelja, što s etičke strane predstavlja simbol pobjede dobra nad zlom. Osim ove dvije borbe u epu nema krvavih ratovanja, svojstvenih mnogim epovima. U dobro izgrađenoj radnji ep dostiže svoj vrhunac opisom smrti prijatelja Enkidua (8. ploča). Preokret koji se tim putem dešava u duši Gilgameša, tuga za prijateljem i njegov iznenadni strah pred smrću iznesen je jednostavno, a ipak tako snažno i potresno da ove stranice pripadaju među najljepše u starijoj književnosti. One tako jasno dokazuju da su čovjeka od najstarijih dana pa sve do danas mučili isti problemi. Pitanje života, urođeni strah od smrti, težnja za besmrtnošću opisani su tako da mogu uzbuditi i današnjeg čitaoca. Ovom pločom ep mijenja karakter. On postaje human, približava se unutrašnjem čovjeku i dobija gotovo lirski, elegički karakter. Pravi vrhunac epa nalazimo u opisu potopa (11.ploča), koji je dat na veoma stvaran način. Svojom vrijednošću ona daje epu umjetnički biljeg, uz to svojom dramatičnošću oživljuje tok radnje. Ep završava pesimistički: čovjek je nemoćan da bilo šta sazna o stvarima koje ga neprestano muče, a to su pitanja o životu i smrti (12.ploča).
Gilgameš - bio je najjači čovjek, hrabri borac, kralj Uruka. Bio je jednu trećinu čovjek, a dvije trećine bog. Gilgameš pada u očaj kada njegov najbolji prijatelj, Enkidu, umre. Postaje očajan znajući da će i on umrijeti. Nakon toga ide na putovanje do kraja svijeta u potrazi za besmrtnošću.
Enkidu - bio je najbolji prijatelj Gilgameša, dvije trećine lav, jedna trećina božanstvo. Bogovi su ga stvorili kao divljeg čovjeka koga su odgojile životinje. Enkidu je fizički ravan Gilgamešu. Pošto je sa Gilgamešom ubio Humbabu i nebeskog bika, bogovi ga kažnjavaju sporom i bolnom smrću.
Utnapištim - kralj i sveštenik u Šurapaku. Na nagovor boga gradi veliki brod i spašava sebe, svoju porodicu i po jedan primjerak svih živih bića od velike poplave, koja je zamalo uništila sav život na svijetu. Bogovi su njemu i njegovoj ženi dali vječni život.
Wikicitati imaju citate vezane za: Gilgameš |
Commons ima datoteke na temu: Ep o Gilgamešu |