Globalizacija je proces interakcije i integracije među ljudima, kompanijama i vladama širom svijeta, te označava dinamični ekonomski, politički i kulturni proces koji je omogućen brzim razvojem na poljima transporta i komunikacija, a koji je često vođen željom velikih korporacija za osvajanjem novih tržišta. Globalizacija je kontroverzan proces.
Termin globalizacija se prvi put pojavio početkom 20. vijeka(zamijenivši raniji francuski izraz mondijalizacija), svoje današnje značenje je razvio u drugoj polovini 20. vijeka, a ušao je u popularnu upotrebu 1990-ih da opiše neviđenu međunarodnu povezanost svijeta nakon hladnog rata. Njegovo porijeklo može se pratiti unazad do 18. i 19. vijeka zbog napretka u transportnoj i komunikacijskoj tehnologiji. Ovo povećanje globalnih interakcija izazvalo je rast međunarodne trgovine i razmjene ideja, vjerovanja i kulture. Globalizacija je prvenstveno ekonomski proces interakcije i integracije koji je povezan sa društvenim i kulturnim aspektima. Međutim, sporovi i međunarodna diplomatija su takođe veliki dio historije globalizacije i moderne globalizacije.
Akademska literatura obično dijeli globalizaciju u tri glavne oblasti: ekonomska, politička i kulturna globalizacija.
Iako mnogi naučnici stavljaju porijeklo globalizacije u moderno doba, drugi prate njenu historiju mnogo prije evropskog doba otkrića i putovanja u Novi svijet, a neki čak i do trećeg milenijuma prije nove ere. Globalizacija velikih razmjera započela je 1820-ih, a krajem 19. i početkom 20. vijeka dovela je do brzog širenja povezanosti svjetskih ekonomija i kultura. Termin globalni grad je kasnije popularizirala sociologinja Saskia Sassen.
Međunarodni monetarni fond (MMF) je 2000. godine identifikovao četiri osnovna aspekta globalizacije: trgovinu i transakcije, kretanje kapitala i investicija, migraciju i kretanje ljudi, i širenje znanja. Globalizacijski procesi utiču i na njih utiču poslovanje i organizacija rada, ekonomija, sociokulturni resursi i prirodno okruženje.
Globalizacija se karakteriše kroz:
Intenziviranje društvenih veza širom svijeta, i to tako da veoma udaljena mjesta bivaju povezana u toj mjeri da događaji u jednom mjestu mogu biti uzrokom ili posljedicom događaja u nekom drugom, koje je stotinama kilometara udaljeno, i obrnuto.
Nacionalne države su premale za velike i prevelike za male probleme.
Erozija nacionalne države, npr. Evropska Unija; države Unije su svoje nadležnosti prenijele nadnacionalnim organizacijama pa je tako stvoren euro koji je postao simbol monetarne unije i novac koji se koristi u svim zemljama Evrope.
‘‘Društveni otpad’’, npr. radnici u Indiji zarađuju manje nego u Evropi, njihova je plaća mala (jeftina radna snaga), tada poduzeća prijete sindikatima preseljenjem u zemlje jeftine radne snage što može biti i pogrešna odluka jer cilj nije da se samo proizvodi, već da proizvodi budu što bliže tržištu.
Globalizacija stvara jaz između bogatih i siromašnih tako što se velike i moćne privatne firme spajaju i šire, dok se mala poduzeća gube i nestaju u globaliziranju poslova koje rade.
Na isti taj način stvaraju se milioneri koje je teško kontrolisati jer zbog svog ulaganja kapitala žele još više, traže, kupuju, prodaju.
Uništavanje okoliša postojalo je kao i nepravedna raspodjela i prije globalizacije, ali je globalizacija zaoštrila ove probleme pa danas postoji globalno zagđenje vazduha, uništavanje prirodnih ljepota (npr. brane na Neretvi)[nedostaje referenca]
Problemi poput organizovanog i međunarodnog kriminala, ABH – oružja, nejednaka raspodjela profita, efekat staklene bašte, su globalni problemi koji se mogu rijesiti samo u globalnom okviru.
Global Governance mora istovremeno biti i djelotvoran i demokratski, a ta dva osnovna zahtjeva suprotna su jedan drugome. Npr. Evropska Unija u čijem sklopu se može promatrati već spomenuta dilema djelotvornosti i demokratije, pri čemu je bitno napomenuti da su evropske države mnogo sličnije jedna drugoj nego što je to slučaj sa ostalim državama u svijetu.
"Kapitalizam je tigar pun snage koji se može iskoristiti za oživljavanje privrede, ali samo ako njegove snage kontroliraju državne i političke institucije. Globalizacija je ispustila ovog tigra iz kaveza i oslobodila "divlji" kapitalizam, koji je, kao i oslobođeni tigar, počeo pokazivati svoje sklonosti divlje zvijeri.“ Benjamin R. Barber.
Na svjetskoj konferenciji u Riju (1992) usvojen je Program 21 kao globalni akcijski program namijenjen održivom razvoju. Program 21 predstavlja primjer za Global Governance jer je zamišljen i napravljen tako da povezuje sve razine u zajedničkoj akciji: od globalnog programa do bezbrojnih projekata širom svijeta u okviru lokalnog programa. Konferencije održane tokom devedesetih godina uzimamo kao temelje za Global Governance, jer je na osnovu njih pravljena nova svjetska politika. Na konferencijama je formirana i nova konstalacija snaga - nacionalne države nisu više (kao na Bečkom kongresu) imale ekskluzivno diplomatsko pravo i monopol nad utvrđivanjem međunarodnih odnosa.
Commons ima datoteke na temu: Globalizacija |