Japet (mitologija)

Japet
GrupeTitani
RoditeljiUran i Geja
Suprug(a)Azija, Klimena
BraćaTitani, Centimani, Kiklopi,Giganti,
SestreMelijade, Erinije,
MitologijaGrčka mitologija

U grčkoj mitologiji, Japet (grč. Ίαπετός, Iapetós; lat. Iapetus) bog je Titan, Uranov i Gejin sin,. Njegovo ime je vrlo vjerovatno izvedeno iz riječi iaptô.

Japet je pomogao svom bratu Kronu svrgnuti Urana, koji je prvi vladao svemirom. Preko Krona i Reje, Japet je stric-ujak Zeusa.

Japetova supruga je Azija, kćerka njegovog brata Okeana. Sa Azijom ima sinove – on je Prometejev, Atlasov, Epimetejev i Menojtijev otac. U drugim izvorima nazivan je i ocem Bufagusa i Anhialeja.

Japet je bio povezan s Jafetom (יֶפֶת), jednim od Nojinih sinova i rodonačelnikom čovječanstva u biblijskim izvještajima. Praksa ranih historičara i biblijskih učenjaka pri identifikaciji različitih historijskih naroda i etničkih grupa kao potomke Japeta, zajedno sa sličnošću njihovih imena, doveli su do fuzije ovih identiteta, od ranog modernog razdoblja do danas.

Mitologija

Japet ("Probijač") je onaj Titan koji Homer spominje u Ilijadi da je u Tartaru sa Kronom. On je brat Krona, koji je vladao svijetom tokom Zlatnog doba, ali je sada zatvoren u Tartaru zajedno sa Japetom, gde do njih ne dopire ni povjetarac niti svjetlost sunca.

Japetova žena se obično opisuje kao kćer Okeana i Tetide po imenu Klimena (prema Hesiodu i Higinu) ili Azija (prema Apolodoru).

U Hesiodovim Djelima i danima Prometej se oslovljava kao "Japetov sin", a nijedna majka nije navedena. Međutim, u Hesiodovoj Teogoniji, Klimena je navedena kao Japetova žena i Prometejeva majka. U Eshilovoj drami Prometej Vezani, Prometej je sin boginje Temide bez oca (ali ipak sa Atlasom kao bratom). Međutim, u Horacijevim Odama, u Odi 1.3 Horace piše "audax Iapeti genus ... Ignem fraude mala gentibus intulit" ("Odvažni Japetov potomak ... donio je vatru ljudima opakom prijevarom").

Hesiod i drugi grčki učenjaci smatrali su Japetove sinove precima čovječanstva i kao takve, za neke od najgorih osobina čovječanstva se govorilo da su naslijeđene od ova četiri boga, od kojih je svaki bio opisan s određenom moralnom greškom koja je često dovodila do vlastite propasti. Na primjer, lukavi i pametni Prometej bi možda mogao predstavljati lukavu spletku; nesposobni i bezazleni Epimetej, budalastu glupost; izdržljiv, najjači i moćni Atlas, pretjeranu smjelost; i arogantni Menojtije, brzopleto nasilje.

Japet je kao rodonačelnik čovječanstva izjednačen s Jafetom (יֶפֶת), Nojevim sinom, na osnovu sličnosti njihovih imena i tradicije, o kojoj izvještava Josif (Jevrejske starine), koja je Jafeta učinila pretkom "Jafeta “, tj. naroda koji govore indoevropski. Japeta su sa Jafetom povezivali teolog iz 17. stoljeća Matthew Poole (a nedavno i Robert Graves).

Reference

  1. ^ Wells, John (14. 4. 2010). "Iapetus and tonotopy". John Wells's phonetic blog. Pristupljeno 21. 4. 2010.
  2. ^ Hesiod, Teogonija 135; Diodorus Siculus, 5.66.3; Clement of Alexandria, Recognitions 31; Apollodorus, 1.1.3
  3. ^ Japet u klasičnoj literaturi (en)
  4. ^ Neki mitovi spominju da je Japetova supruga bila Klimena, ali je to možda samo drugo ime za Aziju.
  5. ^ Aaron J. Atsma. KLYMENE. "A daughter of Oceanus and Tethys, who became by Japetus the mother of Atlas, Prometheus, and Epimetheus."
  6. ^ Pausanias, 8.27.17
  7. ^ Stephanus of Byzantium, s.v. Anchiale
  8. ^ Alexander, Philip (1988). "Retelling the Old Testament". u Carson, D. A.; Williamson, H. G. M. (ured.). It is Written: Scripture Citing Scripture: Essays in Honour of Barnabas Lindars. Cambridge: Cambridge University Press. str. 99–121. ISBN 9780521323475.
  9. ^ Haaland, Gunnar (2011). "Convenient Fiction Or Causal Factor? The Questioning Of Jewish Antiquity According To Against Apion 1.2". u Pastor, Jack; Stern, Pnina; Mor, Menahem (ured.). Flavius Josephus: Interpretation and history. Leiden: Brill. str. 163–175. ISBN 978-90-04-19126-6.
  10. ^ Homer, Iliad 8.478–481
  11. ^ Hesiod, Theogony 507
  12. ^ Smiley, Charles N. "Hesiod as an Ethical and Religious Teacher", The Classical Journal, vol. XVII, 1922; pg. 514
  13. ^ Matthew Poole, Commentary on the Holy Bible (1685), vol.1, 26
  14. ^ John Pairman Brown, Israel and Hellas (1995), 82