Bergamo Bèrghem | |
---|---|
Regija: | Lombardija |
Pokrajina: | Bergamo (BG) |
Koordinate: | 45°42′N 9°40′E / 45.700°N 9.667°E |
Visina: | 249 m |
Površina: | 39.6 km2 |
Stanovništvo: | 120,694 (2010.) |
Gustoća stanovništva: | 3,047.8 stan./km2 |
Poštanski broj: | 24100 |
Pozivni broj: | 035 |
ISTAT-broj: | 016024 |
Svetac zaštitnik: | sv. Aleksandar |
Službena stranica: | www.comune.bergamo.it |
Bergamo (istočno lombardski: Bèrghem, zapadno lombardski: Bergum, njem. Wälsch-Bergen) je grad u Lombardiji pored Milana (oko 40 km u pravcu sjeveroistoka).
Bergamo je grad od oko 121.000 stanovnika, ima zračnu luku Orio al Serio, koja služi provinciji Bergamo, te u manjoj mjeri i Milanu. Sjeverno od grada počinju prve padine Alpa.
Bergamo se nalazi na mjestu antičkoga grada Bergomuma, koji je osnovan kao naselje keltskog plemena Cenomani. 49. pr. Kr. postao je rimski municipij, koji je imao oko 10.000 stanovnika na vrhuncu svog razvoja. Bergomum je bio važno središte na vojnoj cesti između Friulija i Raetia, grad je razorio Atila u 5. stoljeću.
Od 6. stoljeća Bergamo je sjedište jednog od najvažnijih lombardskih vojvodstava sjeverne Italije (Bergamo, Brescia, Trento i Cividale del Friuli), prvi knez tog vojvodstva bio je Wallaris. Nakon što je pokorio Kraljevinu Langobarda, Karlo Veliki je Bergamu dao ulogu sjedišta županije kojom je upravljao Auteramus (umro je 816. godine).
Od 11. stoljeća nadalje Bergamo je bio nezavisna gradska komuna, sudjelovao je u Lombardskom savezu koju je porazio Fridrik I. Barbarossa 1165. godine. Nakon toga Bergamo je poprište žestokih borbi između Gvelfa i Gibelina, koji su predvodile velikaške obitelji Colleoni i Suardi. Od 1264. godine Bergamo je povremeno pod vlašću Milana. 1331. godine se dobrovoljno predao i podvrgnuo vlasti Ivanu I. Luksemburškom, ali ga je Visconti ubrzo ponovno povratio pod vlast Milana.
Nakon što je kratko vrijeme bio posjed velikaške obitelji Malatesta, od 1407. godine, Bergamo je 1428. godine podpao pod vlast Mletačke Republike, i ostao sve do 1797. godine. Venecijanci su značajno ojačali obranu grada i zidinama su utvrdili veći dio grada.
Nakon napoleonske ere, grad je 1815. godine dodijeljen Austriji. Giuseppe Garibaldi je oslobodio Bergamo 1859. godine i otad je dio Kraljevine Italije.
Dok većinu Italije karakteriziraju suha ljeta s malo ili bez imalo oborina, Bergamo ima obrnuti trend; ljeto je vlažnije nego zima. Međutim, Bergamo ima i značajne količine oborina tijekom zime.
Bergamo ima istaknuto mjesto u povijesti glazbe. Velika romanička crkva Santa Maria Maggiore ima, od svog početka 1137. godine, stalnu (i dobro dokumentiranu tradiciju) nastavu glazbe i pjevanja, koja traje više od osam stotina godina. Od kad je grad podpao pod mletačku vlast, porastao je i uticaj venecijanske glazbe. To se osobito vidjelo kod uvoza velikog instrumentalnog ansambla, koji je trebao dostojno pratiti zborno pjevanje. Skladatelji poput Gaspara Albertia, skladali su djela za orgulje, duhače i violine, instrumentalna djela koja se uobičajeno povezuje s Venecijom, a koja su se fino uklopila u sjajnu akustiku crkve Santa Maria Maggiore.
Bergamo je dao ime narodnom plesu, zvanom bergomasca, taj ples poznat je po ludiranju svojih plesača. Shakespeare je u svojoj komediji San ljetne noći opisao ovaj ples. Jedno posve nekonvencionalno viđenje tog plesa dao je i Claude Debussy u svom djelu Suite bergamasque.
U Bergamu su rođeni brojni istaknuti glazbenici, to su: Gaetano Donizetti, Pietro Locatelli, Antonio Lolli, Gianluigi Trovesi i Gianandrea Gavazzeni. Alessandro Grandi, jedan od najnaprednijih skladatelja s početka 17. stoljeća (uz Monteverdija), bio je maestro di cappella u Bergamu sve do svoje smrti od kuge 1630. godine. Njegovo mjesto preuzeo je Tarquinio Merula, po mnogočemu bitno progresivniji skladatelj, te jedan od prvih skladalja nove glazbene forme - sonata.
Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar | |
---|---|
Svjetska baština – UNESCO | |
Država | Italija Hrvatska Crna Gora |
Godina uvrštenja | 2017. (41. zasjedanje) |
Vrsta | Kulturno dobro |
Mjerilo | iii, iv |
Ugroženost | — |
Poveznica | UNESCO:1533 |
Grad ima dva središta: Città alta (Gornji grad), srednjovjekovni grad na brežuljku, okružen zidinama iz 17. stoljeća i Città Bassa (Donji grad). Ova dva dijela grada povezana su uspinjačom.
U ovom dijelu grada ima više interesantnih objekata i mjesta:
Donji grad je moderno središte Bergama. Još krajem 19. stoljeća Donji grad (Città Bassa) je bilo tek par nizova stambenih zgrada grupiranih kao borghi, koji su se nalazili uz glavne ceste koje su povezivale Bergamo s drugim gradovima Lombardije. Glavni borghi bili su Borgo Palazzo na putu za Bresciu, Borgo San Leonardo na cesti prema Milanu i Borgo Santa Caterina na cesti prema Valle Seriana. Grad se naglo povećao tijekom 20. stoljeća. U prvim desetljećima 20. stoljeća, podignute su najznačajnije javne građevine, poput nove zgrade suda i raznih drugih upravnih zgrada, koji danas tvore novi centar grada. Nakon Drugog svjetskog rata za vrijeme tzv. talijanskog ekonomskog buma, podignuto je puno novih stambenih zgrada u prigradskim naseljima; Longuelo, Colognola, Malpensata i Boccaleone. Glavna trgovačka ulica u gradu je Via 20 Settembre.
Objekti od značaja u Donjem gradu (Città Bassa) su:
2007. godine, Bergamo je imao 115.781 stanovnika u užem gradskom centru (šire gradsko područje ima više od 300 000 stanovnika), od kojih su 46,7% bili muškaraci i 53,3% žene. Malodobnih osoba (djece i mladih u dobi do 18 godina) ima 16,32% a umirovljenika 23,67% (talijanski prosjek je 18,06% maloljetnici, i 19,94% umirovljenici). Prosječni stanovnik Bergama star je 45 godina (talijanski prosjek je 42). U pet godina između 2002. i 2007., stanovništvo Bergama poraslo je za 1,92% (talijanski rast bio je 3,85). Stopa nataliteta je 8,72 rođenih na 1.000 stanovnika (talijanski prosjek je 9,45). 2006. godine, 90,47% stanovništva su bili Talijani.
Danas Bergamo ima puno imigranata koji dolaze iz sljedećih zemalja:
Trenutno jedna petina djece rođene u Bergamu ima barem jednog od roditelja koji je stranac.
U Bergamu je još uvijek velika većina stanovnika katoličke vjeroispovjesti, ali zbog imigracije sada ima pravoslavaca, muslimana i protestanata.
U ne tako davnoj prošlosti, u Bergamu su radile mnoge tvornice, uglavnom za električne komponente, industrijsku mehaniku i tiskare, većina tih pogona se danas iselila iz grada.
Grad je još uvijek sjedište dviju snažnih korporacija Italcementi i Ubi Banca (Unione di Banche Italiane S.c.p.A.).