Karlo IV Luksemburški | |
---|---|
| |
Datum rođenja | 16. maj 1316. |
Mesto rođenja | Prag (Češka Kraljevina, danas Češka Republika) |
Datum smrti | 29. novembar 1378. |
Mesto smrti | Prag (Češka Kraljevina, danas Češka Republika) |
Titula | car Svetog rimskog carstva |
Prethodnik | Ludvig IV Bavarski |
Naslednik | Žigmund Luksemburški |
Poreklo i porodica |
Karlo IV, car Svetog rimskog carstva ili Karlo IV Luksemburški (češ. Karel IV. Lucemburský, 1316 — 1378) je bio:
Pripada dinastiji Luksemburg. Rođen je kao Vaclav, a kasnije je odabrao ime Karlo.
Sin je kralja Češke i grofa Luksemburga Jovana Luksemburškog i Eliške Premislovne, poslednje češke vladarke iz jedine češke autohtone vladarske porodice Pšemislovića. Rodio se u Pragu, a obrazovao u Parizu, gde ga je otac poslao (kod svoje sestre Marije Luksemburške) nakon što ga je posle nesuglasica koje je imao sa njegovom majkom odvojio od nje. 1323. godine je miropomazan i tada je izabrao ime Karlo - po svome teči Karlu IV Lepom - kralju Francuske). Istom prilikom se i oženio Blankom od Valoa (Blanche of Valois),(ne rođenom) sestrom Karla IV Lepog.
U Parizu je stekao široko obrazovanje. Budući car je znao nemački, francuski, latinski i italijanski, dok je češki ponovo naučio tek po svom povratku 1333. godine. NJegov učitelj bio je Pjer d Rosjer (Pierre de Rosieres) (kasnije papa Kliment VI). Tokom 1330–1331. je boravio u Luksemburku a između 1331–1333. bio je zastupnik svoga oca u severnoj Italiji.
U jesen 1333. se po želji plemstva vratio u Češku i počeo je da upravlja očevim kraljevstvom za vreme njegove odsutnosti. Tokom 1334. postaje markgrof Moravske.
Još tokom života Ludviga IV Bavarskog, uz pomoć pape Klimenta VI biran je za kralja Svetog rimskog carstva (11. jula 1346) da bi bio krunisan u Bonu 26. novembra 1346. Cena za to je bila poricanje pape u Avinjonu. Prethodno je papa prašku biskupio povisio na arhibiskupiju, a počela je i izgradnja katedrale svetog Vita (21. novembra 1344). Nakon smrti svog oca, 26. avgusta 1346, Karlo je nasledio titulu kralja Češke i grofa Luksemburga. Krunisan je 2. septembra 1347. zajedno sa svojom ženom Blankom. Za tu priliku dao je da se izradi Kruna svetog Vaclava i uopšte se u svojoj vladavini trudio da nastavi slavnu tradiciju češkog kraljevskog roda Premislovaca, čije je po majci bio potomak. Posle decenije neslaganja uspeo je da smiri rivalitet izeđu kralja i plemstva u Češkoj.
Kada je 11. oktobra 1347. naglo umro Ludvig IV Bavarski, dinastija Vitelsbah čini sve da na presto Sv. Rimskog carstva dovede bilo koga drugog kralja, samo ne Luksemburge. Sa Vitelbahovima se pomirio ženeći se ćerkom falačkog kneza i dajući im obećanje o Brandenburgu. Krunisan je 1355. kao car Svetog rimskog carstva. Od 1349. do smrti 1378. više niko nije polagao pravo na njegovu poziciju cara i kralja.
Tokom svoje vladavine napušta ideal Svetog Rimskog carstva kao univerzalne monarhije. Grofoviju Luksemburg predaje 1353. svom bratu Vaclavu (Luksemburškom).
Navodno je održavao dobre odnose sa srpskim carom Dušanom, čiji je savremenik bio.
Karlo je putem braka pripojio Češkoj zadnje šlesko vojvodsvo Svidnice i Javora, kupio je Donju Lužicu 1367. godine a vojnom silom i kupovinom, zadobio je Brademburg 1373. godine.
U samoj Češkoj, Karlo IV je posticao razvoj poljoprivrede dopremanjem novih sorti voća iz Lorene i Burgundije, gradio nove ribnjake i nadgledao razvoj šuma. Lično je vodio pohode protiv pljačkaških grupa u kraljevstvu, nadgledao razvoj trgovine i posticao gradova. Tokom cele vladavine posvećivao je pažnju uspostavljanju reda i mira, napretku ekonomije kraljevstva kao i uspostavljanju jednog sređenijeg i nepristrasnijeg sudstva. Pokušao je da donese zakonik "Maiestas Carollina" sa ciljem da ojača kraljevsku vlast, reformiše krivično pravo, okonča privatne ratove kao i zloupotrebe na lokalnim sudovima ali je plemstvo odbilo taj zakonik na skupštini staleža 1355. godine. Karlo je kasnije administrativnim merama uveo u praksu neke od reformi iz tog zakonika.
Najviše je obraćao pažnju ekonomskom i intelektualnom razvoju zemalja Češke krune. Osnovao je 1348. Karlov univerzitet u Pragu. Bio je to prvi univerzitet u Centralnoj i Istočnoj Evropi. Univerzitet je bio prvi univerzitet u carstvu, a osnovan je po uzoru na pariski. Posle toga u roku od dve decenije osnivaju se i univerziteti u Krakovu, Pečuhu i Beču.
Ohrabrivao je rane humaniste. Poznato je da se dopisivao sa Petrarkom, koji je posećivao i Karlov dvor u Pragu. Petrarka se sa svoje strane nadao da će ubediti Karla da premesti svoj dvor u Rim. Bilo je to vreme, kada su pape premestile svoje sedište u Avinjon.
Bio je ponosan Pragom, a u to doba cvetali su umetnost i arhitektura Praga, najviše zahvaljujući carevoj riznici. Od poznatih znamenitost završio je:
Govorio je pet jezika: latinski, češki, nemački, francuski i italijanski.
Izdao je 1356. Zlatnu bulu, koja je propisivala proceduru izbora kralja. Pošto su manje važni kneževi izostavljeni iz procesa izbora kralja, smanjuje se i njihova vernost carstvu. Velika zasluga Karla IV je razdoblje mira, kojim obezbeđuje napredak, dok u Evropi traje dugi Stogodišnji rat. Za razliku od prethodnih careva, samo dva puta je odlazio u Italiju. Jednom da se kruniše i jednom da pomogne papi protiv milanske porodice Viskonti.
NJegovo francusko obrazovanje ostavilo je duboki trag na Karlu IV. NJegov otac Jovan Luksemburški, kralj Češke, bio je poznat kao frankofil i kao mecena pesnika Gijoma de Mašoa. Jovan Luksemburški je poginuo u bici kod Kresija 1346, boreći se na francuskoj strani. Sestra Karla IV, Jitka Luksemburška (Bonne de Luxembourg) udala se za francuskog kralja Jovana II Dobrog. Na taj način Karlo IV Luksemburški je bio ujak francuskog kralja Karla V Mudrog.
Životopis rimskog cara Karla IV koji je on sâm napisao (lat. Karoli IV Imperatoris Romanorum vita ab eo ipso conscripta) je životna istorija Karla IV koja pokriva njegov život od rođenja do izbora za nemačkog kralja 1346. Karlo IV je opisao svoje detinjstvo koje je uglavnom proveo na dvoru francuskih kraljeva, svoje mladalačke godine, ženidbu i prve korake na međunarodnoj političkoj sceni tokom prve polovine četrnaestog veka. Delo počinje Karlovom porukom: „Naslednicima koji sede na mom dvogubom prostolu, spoznaj dvostruki život sveta i odaberi onaj bolji“.
Prethodnik: Ludvig IV Bavarski |
Kralj / car (od 1355.) Svetog Rimskog carstva (1346 — 1378) |
Nasljednik: Žigmund |
Prethodnik: Jovan Luksemburški |
Grof/vojvoda (od 1354.) Luksemburga (1346 — 1353) |
Nasljednik: Vaclav Luksemburški |