Maglev voz je posebna, moderna vrsta željezničkog vozila, koja lebdi nad vodilicom, kad je u pokretu, pomoću magnetske sile. Krajem 1940-tih, Eric Laithwaite, engleski inženjer elektrotehnike, razvio je prvi funkcionalni i upotrebljivi linearni indukcijski motor. Ovo je tehnologija, koja se još uvijek razvija i unapređuje.
Posebnost ovakvog načina rada je ta, što u pokretu sam voz ne dodiruje podlogu, nego lebdi na vrlo tankom razmaku od vodilice pomoću magnetoodbojne sile. To smanjuje trenje i time troškove održavanja voznog puta. Ovakav način rada se naziva magnetska levitacija. Pogon se vrši pomoću principa linearnog motora.
Trenutni eksperimentalni rekord brzine je 581 km/h. Trenutno su poznata tri tipa magnetske levitacije. Trenutno na svijetu postoji samo jedan komercijalni primjerak predstavnika ove inovativne tehnologije sa komercijalnim brzinama preko 400 km/h. Velika brzina omogućuje izrazito brzo putovanje. Vrijeme jedne vožnje od 10-ak kilometara je oko 7 minuta.
Ova tehnologija je izrazito skupa za uvođenje (građenje vozne trase), ali eksploatacija je iznimno jeftina i profitabilna, ako postoji dovoljan broj putnika. U svom trenutnom statusu, komercijalna isplativost je samo, ako postoji veliki broj putnika na dužim relacijama pri većim brzinama.
Trenutno su poznati ovi glavni sustavi izvedbe:
Sustavi maglev vlakova malog dometa i male brzine: