Pudl | |
---|---|
Klasifikacija FCI | |
Skupina | IX. FCI skupina |
Odsjek | Odsjek 2: Pudle |
Pododsjek. | / |
Standard | br. 172 na 06/03/07 (en / fr) |
Ime | Poodle |
Varijetet | Bijela, crna, smeđa i siva |
Tip | Patuljasti psi i psi za pratnju |
Porijeklo | Francuska |
Patronat | Francuska |
Visina | * Veliki: 45–60 cm (+2 cm tolerancije)
|
Težina | {{{težina}}} |
Popis domaćih pasa |
Pudl (njemački: Pudel, engleski: Poodle, francuski: Caniche) je jedna od najstarijih pasmina pasa na listi Međunarodne kinološke federacije - FCI, klasificicirana u IX skupinu, 2 odsjek sa brojem - 172.
Izvorno pudli su bili lovački psi-aporteri, specijalizirani za vađenje divljači iz vode.
Na početku uzgoja te pasmine krajem 19. vijeka, bilo je samo dva tipa tog psa; Velika (kraljevska) i Mala pudla (mini), u klasičnim bojama crna, bijela i smeđa. Tad je bilo i sporno koja je zemlja prava domovina te pasmine; Njemačka, Francuska ili Rusija ?, dok na kraju nije Međunarodna kinološka federacija - FCI 1930-ih odlučila da domovina te pasmine bude Francuska. Nešto kasnije služneno je priznat i tip - medium, a 1990-ih i toy, tako da danas ta pasmina službeno ima četiri varijeteta.
Srebrna boja priznata je kao standarna boja pasmine 1930-ih, a 1970-ih i aprikot (marelica), a od aprila 2007. i crvena. Od 1980-ih u Njemačkoj se priznaju i dvobojni pudli kao čistokrvni.
Pudli su danas najčešće - kućni ljubimci, ali se zbog svoje intelegencije i sposobnosti učenja - često koriste u cirkusima, ali i kao tragače za tartufima (gomoljastim jestivim gljivama).
Ovisno o rastu razlikuju su malene, srednje i velike pudle sa mnogim varijacijama boje krzna, prema FCI standardima postoji četiri vrsta pudla: toy, mini, srednja i kraljevska:
To su lijepo građeni psi srednjih proporcija, sa dugom, ravnom njuškom, gustom dlakom, klempavim ušima i karakterističnim elastičim hodom sa visoko uzdignutim repom kog ponosno ističu.
Dužina im treba biti veća od visine grebena, ne smiju imati čaporke ili pete prste.
Krajem 20. vijeka, odpočela je bizarna moda među uzgajivačima pasa, križanja pudla s drugim čistokrvnim psima i stvaranja dizajnerskih pasa, koji su od pudla trebali naslijediti intelegenciju i dlaku koja ne linja. Tako su dobijeni - Labradoodle (križanac labrador retriver + pudl), - schnoodle (schnauzer + pudl) i pekepoo (pekinezer +pudl). Taj trend je ipak izazvao i revolt kod uzgajivača čistokrvnih pudla, kojima se takav trend ne dopada i koji misle da se na taj način razrjeđuje dosad pažljivo uzgajana pasmina.
Pudli se smatraju jednim od najinteligentnijih pasmina . Isprva su uzgajani kao lovački psi za aportiranje divljači iz vode. Najveća karakteristika te pasmine je izuzetna društvenost, zbog tog su idealni kao psi za pratnju i društvo. Pudlima ne otpada dlaka, ne linjaju se za promjena godišnjih doba, zbog tog se smatraju idealnim psima za dom. Pudli su izuzetno vjerni i odani psi, i to glasno pokazuju (koliko god se njihovi vlasnici trudili da to tako ne rade) dobro se slažu sa djecom, ali i sa mačkama pa i drugim kućnim ljubimcima. Mogu biti i dobri psi čuvari, ali samo kao glasni najavljivači posjetitelja, ali kako nisu agresivni, netreba očekivati da će napasti uljeza. Pudli imaju urođenu inteligenciju i izraženu sposobnost učenja. Neobično su osjetljivi na vokalne intonacije i to je vjerojatno jedan od razloga zašto su tako jednostavni za obuku. Pudli brže od bilo kojih drugih pasa - shvate da izgovorene riječi nešto znače i reagiraju sa razumjevanjem na tako naučene riječi. Zbog tog mnogi vlasnici pudli vjeruju da njihovi psi razumiju i cijele rečenice, a ne samo pojedine riječi.
Natjecateljske pudle prije izložbe treba ošišati u skladu sa pasminskim stilom, a on traži stručnost i znanje, tako da je najbolje to raditi u specijalnim salonima za njegu pasa. Tradicionalni stil šišanja pudli - lavlji stil, imao je u početku sasvim praktičnu namjenu, - kolutovi krzna oko nogu i tijela štitili su psa, koji je nekada korišten kao aporter iz vode, od hladne vode, ostali dio tijela bio je kratko šišan, da se olakšala njega. Iz lavljeg stila vremenom su izrasli brojni drugi stilovi šišanja.
Pudla treba rasčešljati otprilike jednom tjedno. Ako nemate poseban stol (grooming), tome može poslužiti i bilo koja druga povišena površina na kojoj se psu ne skliže, a to može biti i daska za peglanje. Kauči, fotelje ili pod nisu pogodni jer će pas na sve moguće načine htjeti pobjeći, a nisu dobri niti za onog koji šiša. Psa je potrebno potpuno rasčešljati ma koliko se on tome protivio!
Filozof Arthur Schopenhauer čitav svoj život imao je po jednog pudla, kojeg bi svakih desetak godina (kako bi mu uginuo) zamijenio novim. Bio je uvjeren da su u jednom pudlu, - karakteristike svih pudlica ovog svijeta, a da su one slične ljudima kao vrsti.
Jedna od najslavnijih pudlica bio je Munito II, koji je živio u 19. vijeku, on je oduševljavao publiku na turnejama - jer je navodno mogao raspoznavati slova iz knjiga, pa čak i izvesti jednostavne računske operacije.
U Parizu su pudle koristili polovicom 20. vijeka za čišćenje začepljenih kanalizacijskih kanala.