Slovensko rodnoverje ili rodna vera je jedan od modernih[n 1] naziva za obnovljenu, mnogobožačku, etničku religiju Slovena[n 2] i njeno ponovno praktikovanje među slovenskim narodima. Njeni sledbenici poštuju božanstva starih Slovena i kultove predaka, vegetacije, vatre, vode i svetih životinja.
Sloveni nisu imali posebno ime za svoju etničku religiju, jer se podrazumevalo da svaki Sloven bude istovremeno i rodnoveran, pa je poseban naziv za slovensku religiju skovan tek osamdesetih godina XX veka, odnosno tek kada se u slovenskim zemljama dostigla „kritična masa“ kako ljudi zainteresovanih za istoriju, veru, tradiciju i kulturu Slovena pre prihvatanja hrišćanstva, tako i onih koji su svoju duhovnu stazu pronašli u slovenskoj religiji. Termin slovensko rodnoverje se koristi u većini slovenskih zemalja, sa varijacijama koje su u skladu sa osobenostima slovenskih jezika (rus.rodnovérie, rodnaя vera; polj.rodzimowierstwo, rodzima wiara; ukr.rіdnovіr'я, ridna vira; češ.rodnověří, rodná víra; slov.rodnoverie; bug.rodnoverie; sh.rodnoverje; sh.rodnoverje, rodna vera, rodna vera). Naziv je nastao kao kovanica reči rod i vera. Izraz koji je u upotrebi u engleskom jeziku je Rodnovery.[n 3] Alternativni nazivi su slovenska vera,[n 4] narodna vera,[n 5] stara vera, staroverstvo,[n 6] staroverje.
Neposredni izvori za slovensko rodnoverje[n 7] su narodno predanje, običaji i obredi; pisani romejski, slovenski, germanski, и арапски извори; arheološki i drugi nalazi.
Posredni izvori su manje ili više uspešne sinteze narodnog predanja, analize predanja slovenskih naroda i njihovih obreda i običaja, pokušaji rekonstrukcije bazirani uglavnom na etnološkim nalazima, komparativnoj religiji i arheološkim nalazima.
Deo slovenskih rodnovernih verskih zajednica koristi i kontroverznu „Velesovu knjigu“ kao izvor.
Pojedine slovenske rodnoverne verske zajednice se koriste i falsifikovanim narodnim predanjem i materijalnim nalazima, verskim sadržajima drugih veroispovesti i autorskim tekstovima religijskog sadržaja.
↑Naziv rodna vera se može naći početkom XX veka, npr. u nazivu ukrajinske rodnoverne organizacije „Rodna vera“ (ukr.Rіdna vіra) osnovane 1934. godine, dok naziv rodnoverje nastaje krajem osamdesetih godina XX veka.
↑Rodnoverje je zapravo naziv za etničku religiju u opštem slučaju. U grčkom jeziku pojmu rodnoverje odgovara izraz etnikos (grč. ἐθνικός), a u ruskom jeziku se koristi i pojam rus.язычество, koji potiče od crkvenoslovenskogıảzы́kъ (narod, pleme, rod) i u delima hrišćanskih autora označava veru mnogobožačkih religija. U engleskom jeziku pojmu rodnoverje odgovaraju izrazi engl.ethnic religion i engl.native faith što je i bukvalni prevod pojma rodnoverje. Pun naziv koji se koristi u dokumentima rodnovernih grupa i organizacija i u radovima posvećenim slovenskoj religiji glasi slovensko rodnoverje, npr. polj.Rodzimowierstwo słowiańskie. Slično tome postoji germansko rodnoverje, što označava etničku religiju germanskih naroda, npr. Asatru, grčko rodnoverje, tj. Helenizmos (grč.Έλληισμὀς, engl.Hellenismos), prusko rodnoverje(Prūsiskas Drūwis) ili letonsko rodnoverje let.Dievturība. Organizacije etničkih religija iz više evropskih zemalja su 1998. godine formirale međunarodno telo - Evropski kongres etničkih religija (engl.European Congress of Ethnic Religions).
↑Aitamurto, K., „Russian Rodnoverie - Negotiating Individual Traditionalism“, Aleksanteri Institute, University of Helsinki, The 2007 International Conference, Bordeaux, France (en)
↑Primus Sobotka, „Rostlinstvo a jeho význam v národních písních, pověstech, bájích obřadech a pověrách slovanských“, Nákladem Matice c̆eské, Praha, 1879.
↑Караџић, Вук Стефановић, „Живот и обичаји народа српскога“, у наклади Ане удове В. С. Караџића, Беч, 1867.
↑„Византијски извори за историју народа Југославије“, I-III, САН, Научно дело, Београд, 1955.-1966.
↑„Povest minulih leta“; Aleksandr Koptev, „Pagan Rites in the Story of the Princess’ Revenge (the Russian Primary Chronicle, under 945–946)“, Mirator, volume 11.1, Helsinki, 2010.
↑Masch, Andreas Gottlieb, „Die gottesdienstlichen Alterthümer der Obotriten, aus dem Tempel zu Rhetra“, Gedruckt bey Carl Friedrich Rellstab, Berlin, 1771., репринт: Андреас Готлиб Маш, „Ретра - последње словенско светилиште“, Пешић и синови, Београд, 2008., ISBN978-86-7540-102-5
↑Русанова И. П., Тимощук Б. A., „Языческие святилища древних славян“ , Ладога-100, Москва, 2007., ISBN5-94494-051-3Uneseni ISBN nije važeći.
↑Al Masudi, „Zlatna polja i rudnici dragog kamenja“
↑Б. А. Рыбаков, Календарь IV в. из земли полян., „Советская археология“, 1962., № 4.
↑В. А. Городцов, „Заметка о глиняном сосуде с загадочными знаками“, „Археологические известия и заметки“, том V, Москва, 1897., № 12
↑Сборник „Культура древней Руси“, том I—II, Москва, 1950—1951.
↑Е. М. Эпштейн. „К вопросу о времени происхождения русской письменности“, „Ученые записки Ленинградского университета по историческим наукам“, выпуск 15, 1947.
↑„Slavic religion“, Gimbutas, M., The Encyclopedia of Religion, volume 13, ed. Mircea Eliade, Macmillan, New York, 1987., pp. 353-361, ISBN978-0-02-897138-4
↑Рыбаков Б.А., „Язычество древних славян“, Издательство 'Наука', Москва, 1981., ISBN5-344-00091-X