Neptunij

Neptunij,  93Np
Neptunij u periodnom sistemu
Hemijski element, Simbol, Atomski brojNeptunij, Np, 93
SerijaAktinoidi
Grupa, Perioda, BlokAc, 7, f
Izgledsrebreno bijeli
CAS registarski broj7439-99-8
Zastupljenost4 · 10-17 %
Atomske osobine
Atomska masa237,0482 u
Atomski radijus (izračunat)130 (-) pm
Kovalentni radijus- pm
Van der Waalsov radijus- pm
Elektronska konfiguracija[Rn] 5f46d17s2
Broj elektrona u energetskom nivou2, 8, 18, 32, 22, 9, 2
1. energija ionizacije604,5 kJ/mol
Fizikalne osobine
Agregatno stanječvrsto
Kristalna strukturaortorombska,
tetragonalna i kubična
Gustoća20450 kg/m3
Tačka topljenja912 K (639 °C)
Tačka ključanja4175 K (3902 °C)
Molarni volumen11,59 · 10-6 m3/mol
Toplota isparavanja1420 kJ/mol
Toplota topljenja39,91 kJ/mol
Brzina zvuka? m/s
Specifična električna provodljivost0,82 · 106 S/m pri 293 K
Toplotna provodljivost6,3 W/(m · K) kod 300 K
Hemijske osobine
Oksidacioni broj3, 4, 5, 6, 7
Elektrodni potencijal-1,79 V (Np3+ + 3e- → Np)
Elektronegativnost1,36 (Pauling-skala)
Izotopi
Izo RP t1/2 RA ER (MeV) PR
235Np

sin

396,1 d α 5,192 231Pa
ε 0,124 235U
236Np

sin

1,54 · 105 god ε 0,940 236U
β- 0,490 236Pu
α 5,020 232Pa
237Np

u tragovima

2,144 · 106 god α 4,959 233Pa
Sigurnosno obavještenje
Oznake upozorenja
Oznaka upozorenja nepoznata
Obavještenja o riziku i sigurnostiR: /
S: /
Ostala upozorenja
Radioaktivnost
Radioaktivni element
Radioaktivni element

Radioaktivni element
Ako je moguće i u upotrebi, koriste se osnovne SI jedinice.
Ako nije drugačije označeno, svi podaci dobijeni su mjerenjima u normalnim uvjetima.

Neptunij je hemijski element sa simbolom Np i atomskim brojem 93. U periodnom sistemu elemenata nalazi se u grupi aktinoida (f-blok 7. periode). Neptunij je prvi među takozvanim tranuranijskim elementima, koji se, osim tragova neptunija i plutonija, na Zemlji više ne nalaze u prirodi. Neptunij je otrovni i radioaktivni teški metal. Ime je dobio po planeti Neptun, jer ta planeta u Sunčevom sistemu slijedi nakon Urana. Analogno planetama, neptunij također slijedi uranij u periodnom sistemu, a nakon njega slijedi plutonij, najteži element koji se može naći u prirodi, sa atomskim brojem 94.

Historija

Mendeljejev periodni sistem iz 1871. sa prazninom za neptunij u donjoj ivici, nakon uranija (U = 240)

U maju 1934. njemačka fizičarka i hemičarka Ida Noddack-Tacke objavila je zapažanja o tadašnjim prazninama u periodnom sistemu elemenata te je na kraju svog rada postavila teoriju o mogućnosti postojanja transuranskih elemenata. Nekoliko sedmica kasnije Enrico Fermi objavio je tri svoj rada na istu temu. Noddack se u septembru 1934. u nizu diskusija razišla sa Fermijem po pitanju navodnog otkrića elementa 93. U svojim izlaganjima, ona je između ostalog predvidjela njegovo otkriće pomoću cijepanja atomskih jezgara indukovanih neutronima. Bilo bi zamislivo da bi se bombardovanjem teških jezgara neutronima, ona raspala u nekoliko većih (naglašeno) "komada", koji bi možda bili izotopi već poznatih elemenata ali ne i susjedi (u PSE) ozračenih elemenata, izjavila je Noddack.

Radioaktivni element neptunij prvi put su sintetizirali 1940. naučnici Edwin M. McMillan i Philip H. Abelson bombardiranjem jezgara uranija neutronima.

Navedena vremena odnose se na vremena poluraspada.

Arthur C. Wahl i Glenn T. Seaborg otkrili su 1942. izotop neptunija 237Np. On je nastao iz izotopa uranija 237U, koji emitira β-zrake sa vremenom poluraspada od sedam dana, ili (n, 2n) procesom iz izotopa 238U. Izotop 237Np emitira alfa-zrake a ima vrijeme poluraspada od oko 2.144.000 godina.

Godine 1950. iz izotopa uranija 233U, 235U i 238U putem bombardiranja deuteronima dobijeni su izotopi neptunija 231Np, 232Np i 233Np. Godine 1958. iz visokoobogaćenog uranija 235U, također bombardiranjem deuteronima, dobijeni su izotopi 234Np, 235Np i 236Np. Jednosatna aktivnost neptunija, koja je ranije pripisivana izotopu 241Np, zapravo "pripada" izotopu 240Np.

Osobine

Fizičke

Metalni neptunij ima srebrenast izgled, hemijski je veoma reaktivan i postoji u najmanje tri različite modifikacije:

Modifikacije pri atmosferskom pritisku
Oznaka faze stabilni temperaturni
raspon
gustoća (pri temperaturi) kristalni sistem
α-Np 20,25 g/cm3 (20 °C) ortorompski
β-Np iznad 280 °C 19,36 g/cm3 (313 °C) tetragonalni
γ-Np iznad 577 °C 18,0 g/cm3 (600 °C) kubični

Smatra se da je neptunij jedan od najgušćih hemijskih elemenata. Pored renija, osmija, iridija i platine, on je jedan od malobrojnih elemenata sa gustoćom iznad 20 g/cm3.

Hemijske

Neptunij gradi cijeli niz spojeva u kojima se može nalaziti u oksidacijskim stanjima od +3 do +7. Tako neptunij zajedno s plutonijem posjeduje najviše moguće oksidacijsko stanje među svim aktinoidima. U vodenim rastvorima ioni neptunija imaju vrlo karakterističnu boju. Tako naprimjer ion Np3+ je ljubičast, dok je Np4+ žuto-zelen, a NpVO2+ zelen. Osim njih, ion NpVIO22+ je ružičasto-crven dok je NpVIIO23+ tamno zelen.

Izotopi

Ukupno je poznato 20 izotopa neptunija te pet nuklearnih izomera. Najduže "živući" izotopi su 237Np sa vremenom poluraspada od 2,144 miliona godina, 236Np sa 154 hiljade godina i 235Np sa 396,1 dana. Ostali izotopi i nuklearni izomeri imaju vremena poluraspada između 45 nanosekundi (237m1Np) i 4,4 dana (234Np).

  • 235Np se raspada sa vremenom poluraspada od 396,1 dana, tako što se 99,9974% raspadne putem elektronskog zahvata na uranij 235U a 0,0026% putem alfa-raspada na protaktinij 231Pa, koji se nalazi jedan korak iza 235U u takozvanoj uranij-aktinij seriji.
  • 236Np se raspada sa vremenom poluraspada od 154.000 godina, tako što se 87,3% raspadne putem elektronskog zahvata na uranij 236U, 12,5% se raspada putem beta-raspada na plutonij 236Pu a 0,16% putem alfa-raspada na protaktinij 232Pa. Uranij 236U nalazi se u torijevoj seriji (lancu) raspada te se sa vremenom poluraspada od 23,42 miliona godina raspada do svog "zvaničnog" početnog nuklida 232Th. Izotop 236Pu se raspada uz vrijeme poluraspada od 2,858 godine putem alfa-raspada na "međuproizvod" 232U, koji se uz vrijeme poluraspada od 68,9 godina opet raspada do 228Th, izotop na glavnoj grani raspadnog lanca.
  • 237Np raspada se sa vremenom poluraspada od 2,144 miliona godina putem alfa-raspada na protaktinij 233Pa. 237Np je tako i glavno polazište neptunijeve serije, lanca raspada koji završava stabilnim izotopom talija 205Tl.

Dobijanje

Neptunij nastaje kao "sporedni proizvod" u proizvodnji energije u nuklearnim reaktorima. U jednoj toni potrošenog nuklearnog goriva prosječno se nalazi 500 grama neptunija. Tako nastali neptunij gotovo u potpunosti se sastoji iz izotopa 237Np. On nastaje iz uranija 235U nakon dvostrukog zahvata neutrona i konačnim beta-raspadom.

Metalni neptunij se može izdvojiti iz svojih spojeva putem redukcije. Tako naprimjer neptunij(III)-fluorid reagira sa elementarnim barijem ili litijem pri temperaturi od 1200 °C.

Cijepanje atoma

Kao i kod svih tranuranijskih nuklida, i kod izotopa neptunija moguće je cijepanje atoma pobuđeno neutronima. Izotopi sa neparnim brojem neutrona u jezgru, počev od vrlo postojanog 236Np, imaju vrlo veliki poprečni presjek za cijepanje pomoću termalnih neutrona. Kod izotopa 236Np taj presjek iznosi 2600 barna. On je, dakle, "lahko cjepljiv".

Kod izotopa 237Np koji nastaje iz goriva u nuklearnim reaktorima, poprečni presjek cijepanja iznosi samo 20 milibarna. Ipak, taj izotop je i dalje pogodan zbog drugih fizičkih osobina atoma, kojim je moguće održati lančanu fisijsku reakciju njegovim cijepanjem pomoću brzih neutrona u čistom materijalu. U američkoj nacionalnoj laboratoriji Los Alamos njegova kritična masa je eksperimentalno procijenjena na oko 60 kg. Stoga se izotop neptunija 237Np smatra mogućim materijalom za izradu nuklearnog oružja.

Upotreba

U nuklearnim reaktorima iz 235U nastali neptunij 237Np može se upotrijebiti za dobijanje 238Pu koji se koristi u RTG baterijama. U tu svrhu se on izdvaja iz iskorištenog nuklearnog goriva te se njime pune nuklearne gorive šipke, koje sadrže samo neptunij. Takve šipke se ponovno vraćaju u nuklearni reaktor gdje se iznova bombardiraju neutronima te iz 237Np nastaje izotop plutonija 238Pu.

Navedena vremena odnose se na vremena poluraspada.

Spojevi

Neptunij u oksidacijskim stanjima od +3 do +7 u vodenom rastvoru.

Oksidi

Poznati su oksidi neptunija u stanjima od +4 do +6: neptunij(IV)-oksid (NpO2), neptunij(V)-oksid (Np2O5) i neptunij(VI)-oksid (NpO3 · H2O). Neptunij-dioksid (NpO2) je hemijski najstabilniji oksid neptunija te je primjenu našao u nuklearnim gorivim šipkama.

Halogenidi

Kod neptunija poznati su halogenidi u oksidacijskim stanjima od +3 do +6. Za stanje +3 poznati su odgovarajući spojevi četiri halogena: fluora, hlora, broma i joda. Osim njih, on gradi i halogenide sa stanjima od +4 do +6.

U oksidacijskom stanju +6, od posebnog značaja je neptunij-heksafluorid (NpF6). To je narandžasta čvrsta tvar izuzetno velike volatilnosti (isparljivosti), jer već pri 56 °C prelazi u gasovito stanje. U tom pogledu ima dosta sličnosti sa uranij-heksafluoridom i plutonij-heksafluoridom, pa se na isti način kao i oni može upotrijebiti za obogaćivanje i odvajanje izotopa.

Oksidacijski broj F Cl Br I
+6 neptunij(VI)-fluorid
NpF6
narandžast
+5 neptunij(V)-fluorid
NpF5
svijetlo plav
+4 neptunij(IV)-fluorid
NpF4
zelen
neptunij(IV)-hlorid
NpCl4
crveno-smeđ
neptunij(IV)-bromid
NpBr4
tamno crven
+3 neptunij(III)-fluorid
NpF3
ljubičast
neptunij(III)-hlorid
NpCl3
zelen
neptunij(III)-bromid
NpBr3
zelen
neptunij(III)-jodid
NpI3
ljubičast

Biološki aspekt

Do danas nisu poznate biološke funkcije neptunija. Anaeorobni mikroorganizmi mogu reducirati Np(V) do Np(IV) pomoću nekih iona poput Mn(II/III)- i Fe(II). Također su ispitivani neki faktori, koji utječu na biosorpciju i bioakumulaciju neptunija putem bakterija.

Reference

  1. ^ a b c d Harry H. Binder (1999). Lexikon der chemischen Elemente. Stuttgart: S. Hirzel Verlag. str. 413–419. ISBN 3-7776-0736-3.
  2. ^ a b c d e Arnold F. Holleman, Nils Wiberg (2007). Lehrbuch der Anorganischen Chemie (102 izd.). Berlin: de Gruyter. str. 2149. ISBN 978-3-11-017770-1.
  3. ^ EU ovaj element još uvijek nije stavila na spisak opasnih elemenata, međutim trenutno nije moguće pronaći pouzdani izvor ili literaturu o opasnim svojstvima ove supstance. Radioaktivnost ne spada u opasna svojstva koja se ovdje navode.
  4. ^ Ida Noddack (1934). "Das Periodische System der Elemente und seine Lücken". Angewandte Chemie. 47 (20): 301–305. doi:10.1002/ange.19340472002.
  5. ^ E. Fermi (1934). "Radioactivity Induced by Neutron Bombardment". Nature. 133: 757–757. doi:10.1038/133757a0.
  6. ^ E. Fermi (1934). "Element No. 93". Nature. 133: 863–864. doi:10.1038/133863e0.
  7. ^ E. Fermi (1934). "Possible Production of Elements of Atomic Number Higher than 92". Nature. 133: 898–899. doi:10.1038/133898a0.
  8. ^ Ida Noddack (1934). "Über das Element 93". Angewandte Chemie. 47 (37): 653–655. doi:10.1002/ange.19340473707.
  9. ^ E. McMillan, P. H. Abelson (1940). "Radioactive Element 93". Physical Review. 57: 1185–1186. doi:10.1103/PhysRev.57.1185.2.
  10. ^ A. B. Garrett (1947). "The Chemistry of Elements 93, 94, 95 and 96 (Neptunium, Plutonium, Americium and Curium)" (pdf). The Ohio Journal of Science. XLVII (3): 103–106.
  11. ^ "Rundschau". Angewandte Chemie. 59: 61–63. 1947. doi:10.1002/ange.19470590206.
  12. ^ K. Wirtz (1946). "Die neuen Elemente Neptunium, Plutonium, Americium und Curium" (PDF). Zeitschrift für Naturforschung. 1: 543–544.
  13. ^ L. B. Magnusson, S. G. Thompson, G. T. Seaborg (1950). "New Isotopes of Neptunium". Physical Review. 78 (4): 363–372. doi:10.1103/PhysRev.78.363.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  14. ^ J. E. Gindler, J. R. Huizenga, D. W. Engelkemeir (1958). "Neptunium Isotopes: 234, 235, 236". Physical Review. 109 (4): 1263–1267. doi:10.1103/PhysRev.109.1263.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  15. ^ Richard M. Lessler, Maynard C. Michel (1960). "Isotopes Np240 and Np241". Physical Review. 118 (1): 263–264. doi:10.1103/PhysRev.118.263.
  16. ^ G. Audi, O. Bersillon, J. Blachot, A. H. Wapstra (2003). "The NUBASE evaluation of nuclear and decay properties" (PDF). Nuclear Physics A. 729: 3–128. Arhivirano s originala (pdf), 20. 7. 2011. Pristupljeno 5. 1. 2016.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  17. ^ Klaus Hoffmann (1979). Kann man Gold machen? Gauner, Gaukler und Gelehrte. Aus der Geschichte der chemischen Elemente. Leipzig, Jena, Berlin: Urania-Verlag. str. 233. ASIN B0057AXSW0.
  18. ^ a b G. Pfennig, H. Klewe-Nebenius, W. Seelmann-Eggebert, ured. (1998). Karlsruher Nuklidkarte (6. korigirano ponovljeno izd.). ISBN 9783921879184.CS1 održavanje: više imena: editors list (link)
  19. ^ P. Weiss: Little-studied metal goes critical – Neptunium Nukes?, u: Science News, 26. oktobar 2002. (puni tekst Arhivirano 1. 12. 2006. na Wayback Machine), pristupljeno 5. decembra 2008.
  20. ^ Russell D. Mosteller, David J. Loaiza, Rene G. Sanchez: Creation of a Simplified Benchmark Model for the Neptunium Sphere Experiment, PHYSOR 2004 - The Physics of Fuel Cycles and Advanced Nuclear Systems: Global Developments Chicago, Illinois, SAD, 25-29. april 2004, na CD-ROMu, American Nuclear Society, Lagrange Park, IL. (2004) (PDF Arhivirano 7. 6. 2013. na Wayback Machine).
  21. ^ Rene G. Sanchez, David J. Loaiza, Robert H. Kimpland; et al. (2008). "Criticality of a 237Np Sphere" (PDF). Nuclear Science and Engineering. 158: 1–14. Arhivirano s originala 12. 5. 2014. Pristupljeno 20. 10. 2017. Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link) CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  22. ^ David Albright, Kimberly Kramer: Neptunium 237 and Americium: World Inventories and Proliferation Concerns, august 2005. (PDF).
  23. ^ Walter Seifritz: Nukleare Sprengkörper – Bedrohung oder Energieversorgung für die Menschheit?, Thiemig-Verlag, München 1984.
  24. ^ Robert G. Lange, Wade P. Carroll (2008). "Review of recent advances of radioisotope power systems". Energy Conversion and Management. 49 (3): 393–401. doi:10.1016/j.enconman.2007.10.028.
  25. ^ Steve Toeniskoetter, Jennifer Dommer, Tony Dodge (2. 11. 2012). "The Biochemical Periodic Tables – Neptunium" (jezik: engleski). Pristupljeno 20. 10. 2017.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  26. ^ J. E. Banaszak, S. M. Webb, B. E. Rittmann, J.-F. Gaillard, D. T. Reed (1999). "Fate of Neptunium in an anaerobic, methanogenic microcosm" (pdf). Mat Res Soc Symp Proc. 556: 1141–1149.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  27. ^ T. Sasaki, T. Kauri, A. Kudo (2001). "Effect of pH and Temperature on the Sorption of Np and Pa to mixed anaerobic bacteria". Appl. Radiat. Isot. 55 (4): 427–431. PMID 11545492.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  28. ^ W. Songkasiri, D. T. Reed, B. E. Rittmann (2002). "Bio-sorption of Neptunium(V) by Pseudomonas Fluroescens". Radiochimica Acta. 90: 785–789.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  29. ^ A. J. Francis, J. B. Fillow, C. J. Dodge, M. Dunn, K. Mantione, B. A. Strietelmeier, M. E. Pansoy-Hjelvik, H. W. Papenguth (1998). "Role of Bacteria as Biocolloids in the Transport of Actinides from a Deep Underground Radioactive Waste Repository" (pdf). Radiochimica Acta. 82: 347–354.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)