Elsa Morante (Rim, 18. kolovoza 1912. – Rim, 25. studenoga 1985.) bila je talijanska spisateljica, esejistica, pjesnikinja i prevoditeljica, jedna od glavnih pripovjedačica razdoblja nakon II. svjetskog rata. Bila je prva žena koje ja osvojila prestižnu književnu nagradu Premio Strega 1957. godine, za romanL'isola di Arturo (hr. Arturov otok). Autorica je i poznatog romana La storia (hr. Povijest) kojeg je Svjetska knjižnica Bokklubben 2002. godine uvrstila u 100 najboljih svjetskih klasika svih vremena.
Biografija
Rođena u Rimu, na adresi ulica Anicia br.7, Elsa Morante je djetinjstvo provela u četvrti Testaccio. Majka joj je bila učiteljica židovskog porijekla (Irma Poggibonsi, ili Poggibonzi, rodom iz Modene ) a otac je bio poštanski službenik porijeklom sa Sicilije (Francesco Lo Monaco), a pri rođenju ju je priznao Augusto Morante, bivši Irmin suprug i Elsin biološki otac, koji je radio kao nadzornik u popravnom domu. Elsa je imala dvoje mlađe braće (Aldo i Marcello, koji je također bio pisac) i jednu mlađu sestru (Maria) Povijest ove obitelji prilično je zanimljiva i detaljno je ispričana u autobiografskim memoarima Marcella Morantea, Maledetta Benedetta (hr. Prokleta blagoslovljena) .
Elsa Morante počela je pisati u ranoj mladosti dječje pjesmice i bajke, pjesme i kratke priče, koje su se od 1933. godine do početka Drugoga svjetskog rata objavljivane u raznim časopisima, između ostalih i Corriere dei Piccoli, Meridiano di Roma, I diritti della scuola (gdje je od 1935. do 1936., u 29 nastavaka objavljen kratki roman ili duga pripovijetka Qualcuno bussa alla porta, hr. Netko kuca na vrata), a osobito Oggi (urednika Mario Pannunzio i Arrigo Benedetti, gdje je Elsa pisala i pod muškim pseudonimima npr. Antonio Carrera a možda Renzo ili Lorenzo Diodati). Surađivala je i s časopisom L'Eroica, koji je vodio Ettore Cozzani, gdje je između 1931. i 1937. objavila četiri dekadentne pjesme i pripovijetku Il bambino ebreo (hr. Židovsko dijete) koju je nedavno pronašao znanstvenik Marco Bardini.
Njena prva knjiga bila je zbirka mladenačkih pripovijedaka, Il gioco segreto (hr. Tajna igra), koju je 1941. objavila izdavačka kuća Garzanti. 1942. izdaje knjigu za djecu pod naslovom Le bellissime adventure di Caterì dalla trecciolina u izdanju izdavačke kuće Einaudi (knjigu je ilustrirala sama spisateljica); Einaudi je 1959. objavio i prošireno izdanje knjige pod naslovom Le straordinarie avventure di Caterina (Caterinine nevjerojatne pustolovine).
Preko slikara Giuseppea Capogrossija 1936. Elsa Morante upoznala je književnika Alberta Moraviju za kojeg se udala 14. travnja 1941.; zajedno su upoznali i posjećivali najveće talijanske pisce i mislioce njihova vremena, kao primjerice Pier Paolo Pasolini (s kojim je Elsa dugo održavala prijateljski odnos do konačnog prekida oko 1971.), Umberto Saba, Attilio Bertolucci, Giorgio Bassani, Sandro Penna, Enzo Siciliano.
Tijekom Drugog svjetskog rata, kako bi izbjegli represiju nacista, Morante i Moravia napustili su okupirani Rim i sklonili se u Fondi, mjestašce u pokrajini Latina, nekoliko kilometara od mora. Ovaj dio južne Italije često će se pojavljivati u kasnijim narativnim djelima dvoje pisaca; Elsa Morante o tome prije svega govori u romanuLa Storia.
Osim što je krenula pisati roman Menzogna e sortilegio (hr. Laž i čarolija), u tom je razdoblju počela raditi na prijevodu dnevnika (eng. Scrapbook) Katherine Mansfield. Nakon rata, Morante i Moravia upoznali su američkog prevoditelja Williama Weavera koji im je pomogao da dopru do američke javnosti.
Posredstvom Natalije Ginzburg, Elsa Morante je 1948. objavila svoj prvi roman, Menzogna e sortilegio, za izdavačku kuću Einaudi. Uz podršku kritičara Giacoma Debenedettija te je godine knjiga osvojila nagradu Viareggio (podijelila je nagradu s Aldom Palazzeschijem). Roman je zatim 1951. objavljen u Sjedinjenim američkim državama pod naslovom House of Liars (preveli Adrienne Foulke i Andrew Chiappe za Williama Weavera, koji će kasnije prevesti La storia i Aracoeli ). Elsa Morante nije bila zadovoljna prijevodom, koji je bio kraći od originala za oko 150 stranica.
Idućih nekoliko godina obilježilo je njeno veliko zanimanje za kinematografiju, koje ja kasnije malo popustilo ali nikada nije iščezlo. 1949. odradila je prvi projekt u suradnji s Albertom Lattuadom, s kojim je napisala obradu za film koji se trebao zvati Miss Italia.1952 s Francom Zeffirellijem radila je na pripremi filma Verranno a te sull'aure. Nijedan od ova dva filma nije nikada snimljen po njenim predlošcima.
Između 1951. i 1952. Elsa Morante vodila je radijsku emisiju o filmskim kritikama. Projekt je propao nakon što je dala otkaz zbog cenzure koju je doživjela od uprave RAI-a. Prijateljstvo s Pasolinijem blagotvorno je djelovalo na njen interes za kinematografiju. Okušala se čak i u glumi, u ulozi zatvorenice, u filmu Accattone iz 1961. Često je bila uz Pasolinija dok je snimao filmove tijekom 60-ih godina. Radila je kao pomoćnica redatelja na filmu Il vangelo secondo Matteo (hr. Evanđelje po Mateju), ali njeno se ime ne navodi na odjavnoj špici. Često je anonimno surađivala u stvaranju glazbe za filmove, a jedini film u kojem je to učinila neanonimno je film Medea (1969.).
Sljedeći roman Else Morante, L'isola di Arturo (hr. Arturov otok) objavljen je u Italiji 1957. godine, ponovno za izdavačku kuću Einaudi, te je doživio veliki uspjeh kod publike i kod kritike (dobitnik nagrade Strega ). Godine 1962. snimljen je i istoimeni film u režiji Damiana Damianija .
Godine 1958. izdavač Langonesi izdao je zbirka od 16 pjesama Alibi, koja sadrži i pjesme koje su ranije objavljene u romanima Menzogna e sortileggio i L'isola di Arturo, također pjesma Avventura, koja je već objavljena u "Botteghe Oscure" 1951. pod naslovom L'avventura.
Godine 1963. Einaudi je izdao drugu zbirku kratkih priča Lo scialle andaluso (hr. Andaluzijski šal), koja sadrži i neke priče koje su već ranije objavljene u Gioco segreto.
1965. objavila je esej Pro e contro la bomba atomica (hr. Za i protiv atomske bombe) u kojemu se očituje sva hrabrost i jasnoća njene poetike.
Morante i Moravia rastaju se 1961. godine, iako se nikada nisu službeno razveli. Nekoliko godina ranije Elsa Morante imala je burnu vezu s redateljem Luchinom Viscontijem, a tih je ranih šezdesetih često dovođena u vezu i s njujorškim slikarom Billom Morrowom (1936. – 1962.), koji je poginuo u padu s nebodera. Tih se godina družila s kritičarem Cesare Garboli i glumcem Carlo Cecchi.
Nakon Morrowe smrti nastavila je sporadično pisati. Radila je na romanu Senta i confronti della religione koji nikada nije objavljen. 1968. objavljuje Il mondo salvato dai ragazzini (hr. Svijet koji spašavaju djeca), zbirku ili pjesmaricu koja na originalan način kombinira tradicionalne pjesme, poeziju i bajke
Roman La storia izašao je 1974. a radnja se odvija u Rimu tijekom Drugog svjetskog rata. Roman je stekao veliku popularnost kako u Italiji tako i u inozemstvu, ali je također doživio napade kritičara, militantnih ljevičara i desničara.
Posljednji roman Else Morante je Aracoeli, koji je također objavio Einaudi 1982. godine. Roman je osvojio nagradu Prix Medicis 1984. godine. Neposredno prije kraja pisanja romana, zadobila je prijelom bedrene kosti pri padu te je bila prisiljena dugo vremena boraviti u bolesničkom krevetu. Nakon što je knjiga izdana, otkrila je da je teško bolesna; pokušala je samoubojstvo 1983., ali ju je u zadnji čas spasila njena kućna pomoćnica Lucia Mansi. Podvrgnuta je teškoj operaciji koja, nažalost, nije bila osobito uspješna. Preminula je 1985. godine od srčanog udara.
Osim dvaju spomenutih svezaka Opere, objavljenih u Mondadorijevim Meridianijima, neki su tekstovi objavljeni postumno: poput dnevnika Lettere ad Antonio iz 1938., koje je Einaudi objavio 1989. godine pod naslovom Diario 1938. Godine 2002. Irene Babboni i Carlo Cecchi prikupili su neke priče i izdali zbirku Racconti dimenticati (hr. Zaboravljene priče): knjiga obuhvaća 14 priča iz Il gioco segreto, neke priče objavljene u raznim časopisima, 12 kratkih dječjih priča i 1 neobjavljenu priču.
Godine 2012. objavljena je zbirka od 596 pisama Else Morante pod naslovom L'amata, koju je uredio njen nećak Daniele Morante, u suradnji s Giulianom Zagra.
Njezini se rukopisi čuvaju u Nacionalnoj središnjoj knjižnici u Rimu, koja je ugostila dvije izložbe posvećene spisateljici: prvu 2006. ( Le stanze di Elsa ) i drugu 2012. ( Santi, Sultani e Gran Capitani in camera mia).
Djela
Zbirke
Opere I, uredili Carlo Cecchi i Cesare Garboli, I Meridiani Mondadori, Milano, 1988. (Sadrži: Menzogna e sortilegio, L'isola d'Arturo, Alibi, Lo scialle andaluso)
Opere II, uredili Carlo Cecchi i Cesare Garboli, I Meridiani Mondadori, Milano, 1990. (Sadrži: Il mondo salvato dai ragazzini, La Storia, Aracoeli, Pro e contro la bomba atomica, Lettere ad Antonio)
Romani
Menzogna e sortilegio, Einaudi, 1948.
L'isola di Arturo, Einaudi, 1957.
La Storia, Einaudi, 1974.
Aracoeli, Einaudi, 1982.
Pripovijetke
Il gioco segreto, Milano, Garzanti, 1941. Sadrži 20 pripovijedaka:
L'uomo dagli occhiali
La nonna
Via dell'Angelo
Il gioco segreto
Il compagno
Cane
Una storia d'amore
Il cocchiere
Lo scolaro pallido
Innocenza
L'Anima
Appuntamento
I due zaffiri
La pellegrina
I gemelli
Il cavallo dell'ortolano
Il confessore
Un uomo senza carattere
Il barone
Frivolo aneddoto sulla Grazia
Le bellissime avventure di Caterì dalla Trecciolina, tekst i ilustracije autorice, Torino, Einaudi, 1942.; 1995.; dopunjeno izdanje Le straordinarie avventure di Caterina 1959.; 1969.; 2007. Sadrži 13 pripovijedaka:
Paoletta diventò principessa
La casina che non c'è più
La storia dei bimbi e delle stelle
Storia di una povera Caroluccia
La casa dei sette bambini
Il sogno delle cento culle
Rosettina alla finestra
Ninna nanna della vecchietta
La storia di Giovannola
Un negro disoccupato
Piuma mette k.o. l'amico Massimo
Il soldato del re
Il mondo Marte è cascato
Lo scialle andaluso, Torino, Einaudi, 1963. Sadrži 12 pripovijedaka:
Il ladro dei lumi
L'uomo dagli occhiali
La nonna
Via dell'Angelo
Il gioco segreto
Il compagno
Andurro e Esposito
Il cugino Venanzio
Un uomo senza carattere
Il soldato siciliano
Donna Amalia
Lo scialle andaluso
Racconti dimenticati, uredili Irene Babboni i Carlo Cecchi, Torino, Einaudi, 2002.
Due sposi molto giovani
La vecchia
Il fratello maggiore
Il viaggio
Il figlio
La signora giovane
Le due sorelle
Infanzia
Il gomitolo
Peccato originale
Il corriere
La matrigna
La moglie brutta
La moglie di Antonio
La lezione privata
Le ambiziose
Ricordo di un giovane poco adatto alla vita
Tempo di pace
Aneddoti infantili
Peccati
Aneddoti infantili, Torino, Einaudi, 2013.
Prima della classe
I miei vestiti
Il fratello minore
L'istitutrice
Lettere d'amore
I peccati
Patrizi e plebei
Strani equipaggi
Ingresso in società
Il mondo Marte è cascato
Domestiche
Nostro fratello Antonio
I vecchi avari
Fioretti
Il primo amore
Poezija
Alibi, Longanesi, Milano 1958.; Garzanti, Milano 1988.; Einaudi, Torino 2004.
Il mondo salvato dai ragazzini e altri poemi, Torino, Einaudi, 1968., Nagrada Brancati 2006., 2012.
Eseji
Pro e contro la bomba atomica e altri scritti, Collana Piccola Biblioteca n.201., Milano, Adelphi, 1987. Sadrži:
Rosso e bianco
Il poeta di tutta la vita
Sul romanzo
Sull'erotismo in letteratura
Navona mia
Pro o contro la bomba atomica
Il beato propagandista del Paradiso
Piccolo manifesto e altri scritti, Milano, Linea d'ombra, 1988.
Pagine di diario, in "Paragone letteratura", 39 (1988.), n.s., br. 7 (456), pp. 3-16
Diario 1938, uredila Alba Andreini, Torino, Einaudi 1989. – 2005.
PIccolo manifesto dei comunisti (senza classe ne partito), Lettera alle Brigate Rosse, Roma, Nottetempo, 2004.
Catullo e Lesbia, Milano, Henry Beyle, 2013.
La vita nel suo movimento. Recensioni cinematografiche 1950-1951., Torino, Einaudi, 2017.
Kazalište
La serata a Colono. Parodia, Torino, Einaudi, 2013. (tekst izvorno objavljen u Il mondo salvato dai ragazzini )
Pisma
Marta o Maria e Pranzo di Natale, u "Linea d'ombra", br. 13, 1986., str. 5-6 (dva pisma Goffredu Fofiju)
L'amata. Lettere di e a Elsa Morante, uredio Daniele Morante u suradnji s Giulianom Zagra, Torino, Einaudi, 2012. (sadrži 596 pisama)
Pranzo di Natale, s bilješkom Goffreda Fofija, Milano, Henry Beyle, 2014
Prijevodi
Katherine Mansfield, Il libro degli appunti 1905-1922 Milano, Rizzoli, 1945., zatim u knjizi Il meglio di Katherine Mansfield, Milano, Longanesi, 1957.;pod naslovom Quaderno d'appunti, Milano, Feltrinelli, 1979., 2012 .; Milano, SE, 2011.
Giacomo Debenedetti, L'isola di Arturo, in «Nuovi Argomenti», maggio-giugno 1957
Giorgio Bàrberi Squarotti, Morante, in Poesia e narrativa del secondo Novecento, Milano, Mursia, 1961, pp. 268-71
Angelo R. Pupino, Strutture e stile della narrativa di Elsa Morante, Ravenna, Longo, 1967
Cesare Garboli, La stanza separata, Milano, Mondadori, 1969, pp. 56-71
Giorgio Montefoschi, Funzione dei personaggi e linguaggio in "Menzogna e sortilegio" di Elsa Morante, in «Nuovi Argomenti», n.s., 15, 1969
Carlo Sgorlon, Invito alla lettura di Elsa Morante, Milano, Mursia, 1972; 1978; 1985; 1994; 2005
Cesare Cases, "La Storia". Un confronto con "Menzogna e sortilegio", in «Quaderni Piacentini», XIII, n. 53-54, 1974, poi in Patrie lettere, Torino, Einaudi, 1987, pp. 104-125
Camillo Bria, Elsa Morante, Roma, Ciranna, 1976
Gianni Venturi, Elsa Morante, Firenze, La nuova Italia ("Il castoro" n. 130), 1977
Donatella Ravanello, Scrittura e follia nei romanzi di Elsa Morante, Venezia, Marsilio, 1980
Franco Fortini, "Aracoeli", in «Corriere della Sera», 14 novembre 1982, poi in Saggi ed epigrammi, Milano, Mondadori, 2003, pp. 1593-1600
Carmelo Samonà, E. Morante e la musica, in «Paragone», 432, febbraio 1986
Cesare Garboli, Falbalas, Milano, Adelphi, 1987, pp. 170-75
Marco Bardini, Dei "fantastici doppi", ovvero la mimesi narrativa dello spostamento psichico, in AA. VV., Per Elisa. Studi su "Menzogna e sortilegio", Pisa, Nistri Lischi, 1990, pp. 256-299
Graziella Bernabo, Come leggere "La storia" di Elsa Morante, Milano, Mursia, 1991
Per Elsa Morante, Milano, «Linea d'Ombra» Edizioni, 1993 (convegno di Perugia del 15-16 gennaio 1993; articoli di Alfonso Berardinelli, Giulio Ferroni, Giovanna Rosa, Cesare Garboli, Concetta D'Angeli, Giorgio Agamben, Sandro Onofri, Giacomo Magrini, Giuseppe Leonelli, Domenico Scarpa, Fabrizia Ramondino, Ginevra Bompiani, Marino Sinibaldi, Gianfranco Bettin, Giuseppe Pontremoli, Franco Serpa e Jytte Lollesgaard)
Jean-Noël Schifano e Tjuna Notarbartolo (a cura di), Cahiers Elsa Morante, vol. 1, Napoli, ESI, 1993
Cesare Garboli, Il gioco segreto, Milano, Adelphi, 1995
Giovanna Rosa, Cattedrali di carta, Milano, Il Saggiatore, 1995; Milano, Net, 2006
Jean-Noël Schifano e Tjuna Notarbartolo (a cura di), Cahiers Elsa Morante, vol. 2, Napoli, ESI, 1995
Concetta D'Angeli e Giacomo Magrini (a cura di), Vent'anni dopo "La Storia": omaggio a Elsa Morante, Pisa, Giardini, 1995
Alba Andreini, «L'isola di Arturo» di Elsa Morante, in Alberto Asor Rosa (a cura di), Letteratura Italiana Einaudi, Opere, vol. 4, tomo II, Torino, Einaudi, 1996, pp. 685-712
Stefania Lucamante, Elsa Morante e l'eredità proustiana, Firenze, Cadmo, 1998
Marco Bardini, Morante Elsa, italiana. Di professione, poeta, Pisa, Nistri-Lischi, 1999
Pier Vincenzo Mengaldo, Menzogna e sortilegio: Elsa Morante, in Franco Moretti (a cura di), Il romanzo, vol. 5: Lezioni, Torino, Einaudi, 2003, pp. 571-584
Concetta D'Angeli, Leggere Elsa Morante: Aracoeli, La Storia e Il mondo salvato dai ragazzini, Roma, Carocci, 2003
Maria Rosaria Gilio, Le "lusinghe" di Maia nelle opere di Elsa Morante, Roma, Sovera, 2003
Giuliana Zagra e Simonetta Buttò (a cura di), Le stanze di Elsa. Dentro la scrittura di Elsa Morante, Roma, Colombo, 2006 (con saggi di Cesare Garboli, Giuliana Zagra, Gabriella Palli Baroni, Simona Cives, Leonardo Lattarulo, Magda Vigilante, Laura Desideri, Alessia Dell'Orca, Luigi De Angelis e Paola Fuselli)
Marco Bardini, House of Liars. The American Translation of "Menzogna e sortilegio", in Under Arturo's star. The Cultural Legacies of Elsa Morante, a cura di Stefania Lucamante e Sharon Wood, West Lafayette Indiana, Purdue University Press, 2006, pp. 112-128
Elena Porciani, L'alibi del sogno nella scrittura giovanile di Elsa Morante, Soveria Mannelli, Iride, 2007
(engl.) Lily Tuck, Woman of Rome: A Life of Elsa Morante, New York, Harper Collins, 2008
Ilaria Splendorini, Menzogna e sortilegio di Elsa Morante: una scrittura delle origini, Firenze, Le Lettere, 2010
Lucia Dell'Aia, La sfera del puer. Il tempo dei ragazzini di Elsa Morante, Bari, Edizioni B.A. Graphis, 2010
Goffredo Fofi e Adriano Sofri (a cura di), Festa per Elsa, Palermo, Sellerio, 2011 (articoli, omaggi e ricordi del 1985, testi di Patrizia Cavalli, Giorgio Caproni, Carmelo Samonà, Natalia Ginzburg, Franco Serpa, Elena De Angeli, Ginevra Bompiani, Fabrizia Ramondino, Giorgio Agamben, Tonino Ricchezza, Goffredo Fofi, Paolo Graziosi, Ninetto Davoli, Daniele Morante, Luca Coppola, Raffaele La Capria, Adriano Sofri, Gianfranco Bettin, Marino Sinibaldi)
Gandolfo Cascio, L'estetica dell'ebreo e del cristiano nei racconti de «Lo scialle andaluso» di Elsa Morante, in AA. VV., Contemporary Jewish Writers in Italy: a Generational Approach, Utrecht, Igitur, 2007, pp. 40-45, ora in Id., Variazioni romane. Studi su Penna, Morante, Wilcock e Pecora, Uitgave Volksuniversiteit Amstelland, Amstelveen, 2011.
Graziella Bernabò, La fiaba estrema. Elsa Morante tra vita e scrittura, Roma, Carocci, 2012
Marco Bardini, Esporsi al pubblico: Elsa Morante tra occasioni mondane e impegno civile, in «Status Quaestionis», 3 (2012), pp. 1-29
Marco Bardini, Elsa Morante e «L'Eroica», in «Italianistica», XLI (2012), 3, pp. 121-136.
Siriana Sgavicchia (a cura di), «La Storia» di Elsa Morante. Atti del Seminario Mod (Società italiana per lo studio della modernità letteraria), Università per stranieri di Perugia, 24-25 febbraio 2011, Pisa, ETS, 2012.
Siriana Sgavicchia, - Da Bach a Cage a Bob Dylan. I 'contrasti musicali' di Elsa Morante, in Santi, Sultani, e Gran Capitani in camera mia. Inediti e ritrovati dall'Archivio di Elsa Morante (Catalogo della Mostra ottobre 2012 - marzo 2013 per il Centenario della nascita della scrittrice), a cura di G. Zagra, Roma, Biblioteca Nazionale Centrale, 2012, p. 123-128, ISBN 9788890799600;
Jean-Noël Schifano, E.M. ou la Divine Barbare, Paris, Gallimard, 2013
Giovanni Bassetti, Verso Colono. Elsa Morante e il teatro, Roma, Apes Editrice, 2013.
«Nacqui nell'ora amara del meriggio». Scritti per Elsa Morante nel centenario della nascita, a cura di Eleonora Cardinale e Giuliana Zagra, Quaderni della Biblioteca Nazionale Centrale di Roma, 17, 2013
Marco Bardini, Elsa Morante e il cinema, Pisa, ETS, 2014
Siriana Sgavicchia, L’alibi della musica nella poesia di Elsa Morante, Sezione “Poeti da riscoprire”, 2014, in poesia.blog.rainews.it
Ornella Spagnulo, L'amata. Lettere di e a Elsa Morante, in «La rassegna della letteratura italiana», luglio-dicembre 2014.
Siriana Sgavicchia, La parodia della tragedia nel deserto di Almendral, in ead., Il romanzo di lei. Scrittrici italiane dal secondo Novecento a oggi, Roma, Carocci, 2016, ISBN 9788843073313; pp. 75-94.
Galgano Andrea, "Gli alibi di Elsa Morante", in Id., "Lo splendore inquieto", Roma, Aracne, 2018, pp.21-31.