Pridjevi su vrsta riječi koja se pridjeva imenicama, odnosno opisuje imenice. Oni su u mnogim jezicima riječi koje mijenjaju imenice, obično ih opisujući ili specificirajući, ali nisu univerzalna vrsta riječi, jer nemaju svi jezici pridjeve. Na primjer, kineski jezik nema pridjeve: sve riječi koje se prevode kao pridjevi zapravo su stativni glagoli.
U nekim se jezicima participi koriste kao pridjevi. Imenice koje mijenjaju druge imenice ponekad se zovu modificirajuće imenice, imenice s pridjevskom službom, ili dio složene imenice (npr. eng.ice u ice cream; hrv.radio u radioaparat).
U nekim jezicima, kao što je engleski, ne postoji dogovor oko pridjeva: neki svrstavaju engleske članove (a, an, the) i posvojne oblike imenica (Mary's) u pridjeve, a neki ne. U hrvatskom se riječi taj, moj, njegov svrstavaju u zamjenice, a riječi Ivanov i Marijin u pridjeve, iako imaju vrlo sličnu funkciju, pa i gramatička svojstva (npr. promjenu po padežima).
U hrvatskom jeziku
U hrvatskom su pridjevi promjenjiva vrsta riječi. Svaki se pridjev mijenja po:
rodu (tj. svaki pridjev ima posebne oblike u sva tri roda)
u dijelu naziva (tj. ako se pridjev uvijek koristi uz imenicu u nekoj frazi)
kod posvojnih pridjeva na -ji, -ki (gradski, jutarnji, vojnički...)
kod nekih pridjeva kao što su jarki, žarki
kod pridjeva koji završavaju na -ći (brijaći, šivaći, idući)
kod pridjeva koji označavaju imenicu s obzirom na položaj i u prostoru i u vremenu (mjesečni, tjedni, davni, noćni, sjeverni, južni, desni)
kod pridjeva na -dni, -eni, -ni (radni, kućni, riječni, vodeni, kopneni, vjenčani)
kod posvojnih pridjeva na -ski, -ški, -ji, -nji, -šnji... (kozji, večernji, unutrašnji, gradski, vojnički, mladićki, skijaški)
Pridjevsko-zamjenička ili određena sklonidba
Padež
Muški rod (jd.)
Ženski rod (jd.)
Srednji rod (jd.)
Muški rod (mn.)
Ženski rod (mn.)
Srednji rod (mn.)
Nominativ
lijep-i
lijep-a
lijep-o
lijep-i
lijep-e
lijep-a
Genitiv
lijep-og(a)
lijep-e
lijep-a
lijep-ih
lijep-ih
lijep-ih
Dativ
lijep-om(u)
lijep-oj
lijep-u
lijep-im(a)
lijep-im(a)
lijep-im(a)
Akuzativ
lijep-og(a) (za živo) lijep-i (za neživo)
lijep-u
lijep-o
lijep-e
lijep-e
lijep-a
Vokativ
lijep-i
lijep-a
lijep-o
lijep-i
lijep-e
lijep-a
Lokativ
lijep-om(e)
lijep-oj
lijep-u
lijep-im(a)
lijep-im(a)
lijep-im(a)
Instrumental
lijep-im(a)
lijep-om
lijep-im
lijep-im(a)
lijep-im(a)
lijep-im(a)
Osnove koje završavaju na palatal (npr. tuđ) u nekim padežima umjesto o (podebljano u tablici gore) imaju e (DAT tuđem), i ne mogu imati naveske na -e.
Stupnjevi pridjeva
U hrvatskom postoje tri stupnja opisnih pridjeva:
pozitiv, kojim se iskazuje apsolutno svojstvo, npr. Ivana je brza.
komparativ, kojim se iskazuje relativno svojstvo npr. Ivana je brža (od Marije, ali je ipak spora)
superlativ, kojim se iskazuje svojstvo u odnosu na sve s kojima nešto uspoređujemo, npr. Ivana je najbrža.
Pozitiv je oblik koji je "uobičajen", nalazi se u rječnicima i najčešće se upotrebljava.
Komparativ se tvori od pozitiva na sljedeće načine:
dodavanjem -(i)ji, pri čemu može doći do glasovnih promjena, i uz moguće otpadanje sufiksa: crven: crveniji; ukusan : ukusniji; dubok : dublji (< dub-ji) ...
dodavanjem -ši, samo kod sljedećih pridjeva: mek : mekši, lijep : ljepši, lak : lakši ...
od druge osnove (tj. suplativno): dobar : bolji; zao : gori; velik : veći; malen : manji ...
Ispred ovih sufiksa nestaje nepostojano a (ukusan : ukusn-iji).
Superlativ se tvori dodavanjem prefiksa naj- na komparativ: veći : najveći.
Gradivni i posvojni pridjevi uglavnom nemaju stupnjeve (osim pozitiva) - ne postoji *Ivanoviji u značenju "više Ivanov". Ako je potrebno izraziti stupnjevanje, koristi se spomenuta konstrukcija s prilogom više (koji je u komparativu, i za kojeg postoji i superlativ najviše).
Bilješke
↑ abGramatike hrvatskoga jezika navode različite naveske za dativni i lokativni oblik određenih pridjeva muškog roda u jednini. Novije gramatike (među kojima su Školska gramatika hrvatskoga jezikaSande Ham iz 2017. i Hrvatska školska gramatikaLane Hudeček i Milice Mihaljević iz 2017.) tvrde da u dativu dolazi isključivo navezak -u, a u lokativu -e. Međutim, u nekim starijim gramatikama (među kojima su Gramatika hrvatskoga jezikaJosipa Silića i Ive Pranjkovića iz 2007. i Hrvatska gramatika Eugenije Barić i suradnika iz 2005.) za naveske -u i -e tvrdi se da dolaze uz oba padeža.